Lejla Čano – Dedić, šefica laboratorije “Atrijum”: Primijetili smo porast broja pacijenata s novootkrivenim dijabetesom koji su imali težu kliničku sliku COVID-19 infekcije

Preporučujemo

Pojava pandemije koronavirusa podsjetila nas je na to koliko je zapravo važan imunološki sistem i da je na njegovom jačanju potrebno raditi tokom čitave godine.

O ovoj temi, ali i laboratorijskim pretragama koje se odnose na praćenje infekcije COVID-19 razgovarali smo sa magistricom laboratorijskih tehnologija i šeficom laboratorije “Atrijum” Lejlom Čano – Dedić, koja je i stručna saradnica za praktičnu nastavu na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, na kojem pohađa doktorski studij.

- -

U razgovoru za “Index.ba” mr. Čano – Dedić je otkrila kako su u posljednje vrijeme u laboratoriji “Atrijum” primjetili porast broja pacijenata s novootkrivenim dijabetesom, naročito onih koji su imali težu kliničku sliku COVID-19 infekcije.

Možete li nam objasniti razliku između serološkog i antigenskog testa i kazati kakve informacije pokazuje serološki test?

Serološkim testom određujemo nivo antitijela tj. određenih klasa imunoglobulina IgM i IgG u krvi pacijenata. Ova antitijela se proizvode kao odgovor organizma na prisustvo virusa Sars-Cov-2. IgM antitijela u serumu je moguće detektovati već sedam do deset  dana nakon pojave prvih simptoma. Na početku pandemije određivanje IgM antitijela se smatralo korisnim za postavljanje dijagnoze akutne infekcije COVID-19, međutim u praksi se to ipak nije pokazalo potpuno tačno, jer postoji veliki broj osoba koje imaju pozitivna IgM antitijela u krvi čak i mjesec dana i više nakon preležane infekcije i negativnog PCR testa. IgG antitijela se stvaraju nakon preležane infekcije COVID-19 kao i nakon uspješno sprovedene vakcinacije.

Ispitivanjima je utvrđeno da organizam u sklopu borbe protiv SARS-CoV-2 virusa najčešće stvara IgG antitijela na Spike protein. Test SARS-CoV-2 IgG antitijela na Spike protein se radi u cilju procjene imunološkog odgovora osoba koje su preležale infekciju izazvanu virusom SARS-CoV-2, te procjene imunološkog odgovora osoba koje su primile vakcinu čiji je zaštitni efekat zasnovan na produkciji antitijela na receptor vezujući domen S1 subjedinice Spike proteina.

- -

Serološki test se ne koristi za postavljanje dijagnoze COVID-19.  Za utvrđivanje prisustva virusa u uzorku nazofarinksa koristimo dva testa: PCR test i antigen test. Brzi antigenski test je test kojom se detektuje prisustvo antigena (dijela proteina jezgra) virusa COVID-19 iz uzorka nazofaringealnog brisa pacijenta. Test je najbolje uraditi od 3. do 5. dan od pojave prvih simptoma oboljenja. Prisustvo antigena ukazuje da je virus trenutno aktivan u organizmu. Bitno je napomenuti da ako uzorak sadrži samo malu količinu virusa, zato što je osoba tek na samom početku ili na kraju infekcije onda brzi testovi nisu baš pouzdani jer nisu dovoljno senzitivni. Ukoliko pacijent ima kliničku sliku i simptome koji ukazuju na infekciju COVID- 19, uz negativan antigen test, potrebno je uraditi PCR test koji predstavlja zlatni standard u dijagnostici COVID-19. Kod PCR testa se u laboratoriji polimeraznom lančanom reakcijom traži genetski materijal virusa SARS CoV-2, a čak su i male količine virusa dovoljne za pozitivan rezultat testa.

Šta sve uključuju laboratorijske pretrage koje se tiču praćenja infekcije COVID-19?

Pandemija COVID -19 infekcije stavila je akcenat na upotrebu molekularnih i seroloških pretraga koje pomažu u dijagnostici virusa te praćenju razvoja imuniteta, međutim od izuzetne važnosti za praćenje stanja pacijenta s dokazanom COVID-19 infekcijom jesu hematološke i biohemijske pretrage. COVID -19 infekcija je multisistemska bolest koja zahvaća respiratorni, gastointestinalni, kardiovaskularni, nervni sistem, stoga nam hematološke i biohemijske pretrage mogu biti vrijedan alat u postavljanju dijagnoze bolesti te u praćenju stanja bolesnika i stepena oštećenja organa. Laboratorijsko praćenje pacijenata s COVID-19 infekcijom podrazumjeva određivanje diferencijalne krvne slike, sedimentacije, CRP, d-dimera, fibrinogena, enzima: LDH, ALT, AST, CK, parametara vezanih za funkciju bubrega: urea i kreatinin, Interleukin-6, te elektrolita.

Pomoću analize diferencijalne krvne slike pratimo hematološke promjene. Obično dolazi do limfopenije (smanjeni broj limfocita) već od faze rane infekcije. Smanjen broj limfocita praćen je porastom neutrofila te sniženim brojem trombocita (trombocitopenija). Osnovno obilježje COVID-19 infekcije je odgovor imunološkog sistema na ulazak virusa, pa u serumu može doći do porasta upalnih markera poput CRP-a (C-reaktivni protein), sedimentacije eritrocita, feritina i LDH. Ukoliko dođe do razvoja teže kliničke slike, uslijed citokinske oluje dolazi do oslobađanja i citokina IL-6. Hiperkoagulabilnost ili pojačano zgrušavanje krvi čest je pratilac COVID -19 infekcije, pa čak i u ranoj fazi bolesti, možemo pronaći visoke vrijednosti D-dimera i fibrinogena. Kod pacijenata s COVID-19 infekcijom može biti prisutan i elektrolitni disbalans, gdje možemo detektovati pojavu hiponatremije (niska vrijednost natrija), hipokalemije (niska vrijednost kalija) i hipokalcemije (niska vrijednost kalcija) naročito kod težih oblika infekcije. Zahvaćenost jetrenih stanica može dovesti do porasta jetrenih enzima aspartat aminotransferaze (AST) i alanin aminotransferaze (ALT). Pacijenti s COVID-19 infekcijom obično imaju povišenu i nivo kreatin-kinaze (CK) što može biti posljedica direktnog djelovanja virusa na stanice mišićnog tkiva. Najnovija istraživanja pokazuju da 25 posto bolesnika s COVID-19 razvija akutno oštećenje bubrega što se manifestira porastom serumskog kreatinina, tako da je određivanje parametara bubrežne funkcije od izuzetne važnosti.

 U kolikoj mjeri bude oštećen imunološki sistem oboljelih osoba i na koji način ga mogu ojačati prilikom COVID-19 infekcije, ali i nakon što je preboluju?

Pandemija COVID-19 istakla je koliko je zapravo važan naš imunološki sistem. Ta složena mreža ćelija, tkiva i organa glavno je oružje koje naš organizam posjeduje u odbrani od potencijalnih napadača koji mogu uzrokovati bolest (bakterije, virusi , gljivice, paraziti). Oslabljeni imunitet savršena je meta različitih virusa, pa tako i SARS-CoV-2 koji pogađa najranjivije skupine poput osoba starije dobi, bolesnika s različitim komorbiditetima i faktorima rizika poput pretilosti, povišenog krvnog pritiska te onkoloških bolesnika. Umor, česte upale, alergijske reakcije, te učestale infekcije samo su neki od simptoma oslabljenog imuniteta, stoga je izuzetno važno pridati pažnju jačanju vlastitog imuniteta. Da bismo održali imunološki sistem jakim moramo mu pomoći u toj misiji, tako što ćemo obezbijediti dovoljan unos kvalitetne vode i hrane, optimalan unos mikronutrijenata ( vitamina, minerala, antioksidanasa, probiotika), minimalno 8 sati kvalitetnog sna i redovnu fizičku aktivnost. Redovnom fizičkom aktivnošću povećavamo protok krvi kroz organe tako da imune ćelije cirkulišu kroz tijelo. Voda koju pijemo gradi našu ćeliju, cirkuliše u međućelijskom prostoru i vrši razmjenu materija. Preporučuje se da prosječan unos vode bude osam do deset čaša ili oko dva litra.

Nekoliko je hranjivih tvari koje utiču na imunološki sistem, a koje moramo redovno unositi hranom ili suplementacijom naročito tokom ali i poslije COVID-19 infekcije, a to su: vitamin C, vitamin B6, vitamin B12, cink, vitamin A, vitamin D, željezo, folat, selen, a uz sve navedeno jako je važan i unos omega- 3 masnih kiselina (EPA i DHA), polifenola, beta glukana i probiotika. Antioksidansi su veoma važni za naš organizam jer jačanju naš imunološki sistem i u našem tijelu djeluju kao čistači slobodnih radikala čime sprječavaju ili popravljaju već nanesenu štetu tako što blokiraju put slobodnim radikalima. Limfociti su uglavnom odgovorni za imunitet.

Kada uradimo diferencijalnu sliku pacijenata sa COVID-19 pronalazimo pad limfocita, dakle jasan pad imuniteta. Jačanje imuniteta je jako važno. Stoga, zdrav život, zdrava ishrana i koliko je moguće manje stresa.

Koliko dugo traje imunitet nakon oboljenja od COVID-19 infekcije?

Pitanje imuniteta nakon preležane Covid-19 infekcije prati pandemiju od samog početka. To ovisi o više faktora. Koliko ćemo dugo imati prisutna antitijela na SARS-COV-2 zavisi isključivo od našeg organizma. Mnoge studije pokazuju da nivo antitijela brže opada kod ljudi starijih od 75 godina. Osim toga stvaranje antitijela varira obzirom na težinu COVID-199 infekcije. Ono što mogu reći jeste da smo primjetili da nivo antitijela sporije opada kod osoba zaposlenih u zdravstvu, vrlo vjerovatno zbog čestog izlaganja samom koronavirusu. Memorija imuniteta je slična kao i naše pamćenje – neke infekcije potpuno zapamti, ali ima naviku da poneke i zaboravi. Ono što mi zapravo laboratorijski određujemo jeste humoralni imunitet- nivo antitijela. Nažalost u laboratorijama širom naše države ne mjerimo tzv. stanični imunitet ili T-limfocitni imunitet, iako je to jedna od ključnih poluga imunološkog sistema kojim imunološki sistem djeluje na viruse. Naime, T-limfocitni imunitet je važan jer može pronaći virusom zaražene stanice i ubiti ih.

 Da li ste na osnovu laboratorijskih pretraga primjetili pojavu nekih oboljenja kod osoba koje su prebolovale koronavirus?

 COVID-19 je bolest s više lica i, nažalost, produženim dejstvom. Negativan test na SARS-CoV2 ne znači i kraj. Post-COVID-19 sindrom je stanje koje se javlja kod osoba koje su preboljele COVID-19 s težim ili blažim simptomima i kod kojih je bolest ostavila određene zdravstvene posljedice, koje zbog mogućih komplikacija zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje. Preporuka je nakon preležane infekcije COVID-19 uraditi detaljan sistematski pregled kako bismo dobili potpuni uvid u psihofizičko zdravstveno stanje pacijenta. Što se tiče laboratorijskog monitoringa pacijenata s preležanom COVID-19  infekcijom, isti podrazumijeva određivanje sljedećih parametara: sedimentacija, diferencijalna krvna slika, lipidogram: holesterol, HDL, LDL, trigliceridi, bilirubin, AST, ALT, GGT, LDH, kreatinin, urin, LDH, PV, APTV, INR, fibrinogen, D-dimer, željezo, urea, urati, K, Na, Cl, albumin u serumu, TSH, vitamin D, te obavezno markere srčanog oštećenja NT-proBNP, i troponin.

U posljednje vrijeme u našoj laboratoriji primjetili smo porast broja pacijenata s novootkrivenim dijabetesom, naročito onih koji su imali težu kliničku sliku COVID-19. S obzirom na to da teži oblici COVID-19 infekcije ostavljaju za sobom direktna oštećenja srčanog mišića, u laboratorijskoj praksi smo primijetili i povišene vrijednosti markera srčanog oštećenja kao što su mioglobin, troponin i NT-proBNP. Poseban problem su svakako tromboembolijske komplikacije koje su u suštini odraz hiperkoagulabilnog stanja kod COVID-19 oboljelih. Poremećaj koagulacije se prepoznaje po laboratorijskim parametrima: povišen fibrinogen i d-dimer, sa blago produženim protombinskim vremenom (PV) i parcijalnim tromboplastinskim vremenom (aPTT).

Da li je poznato šta bi mogao biti uzrok tome?

Što se tiče pojave dijabetesa, važno je spomenuti da SARS-Cov-2 virus se veže na ACE-2 receptore koji se izražavaju u nekoliko ključnih metaboličkih organa i tkiva. Stoga je moguće da SARS-Cov-2 može uzrokovati promjene metabolizma glukoze koje mogu zakomplicirati patofiziologiju već postojećeg dijabetesa ili dovesti do novih mehanizama bolesti. Nažalost pitanja oko uzročno-posljedičnih veza ostaju još uvijek neriješena. Sigurno postoje mehanizmi pomoću kojih SARS-CoV-2 može ubrzati napredovanje dijabetesa kod osoba sklonih dijabetesu, ali to je tek predmet svjetskih istraživanja.

Šta se dešava na nivou srčanog mišića? Kako virus oštećuje srce?

Virus različitim intenzitetom napada sve srčane strukture. Ulazi u mišićne stanice srca, oštećuje ih i zna izazvati njihovo odumiranja, a to je isto što se događa i u slučaju infarkta srčanog mišića. Tako cijelo srce, ovisno o količini odumrlih ili virusom zahvaćenih mišićnih stanica, slabi u svojoj funkciji. Nema snage izbacivati krv u velike krvne sudove preko kojih se kisikom i hranjivim tvarima snabdijeva cijelo tijelo. U teškim slučajevima manifestiraju se simptomi popuštanja srca kao pumpe. Javljaju se simptomi: zamaranje, ubrzan i nepravilan rad srca, bolovi pod desnim rebarnim lukom i naticanje nogu, a iskusni ljekar uz uzimanje detaljne anamneze, internistički pregled i ultrazvuk srca procijeni da je u pitanju dekompenzacija – popuštanje srca. Koronavirus ulazi i u stanice unutrašnjeg sloja arterija (pa i koronarnih) te u njima izaziva stvaranje tromba, može ih začepiti, prekinuti protok krvi te izazvati infarkt srčanog mišića.

Nakon koliko vremena se određuju antitijela nakon vakcinacije?

U dvadesetom stoljeću čovječanstvo se suprotstavilo mnogim teškim zaraznim bolestima, smanjena je stopa oboljevanja i smrtnosti od njih, a neke zarazne bolesti su i iskorijenjene vakcinacijom. Vakcine se koriste kako bi izazvale imuni odgovor u organizmu čovjeka, odnosno, stvaranje specifičnih antitijela na S-glikoprotein (eng. Spike glycoprotein) virusa SARS-CoV-2 (na antigen virusa). Nastala antitijela imaju ulogu da „hvataju“ virus SARS-CoV-2 i time onemogućavaju njegov ulazak u ćelije domaćina, repliciranje i razvoj infekcije i teških simptoma bolesti (antitijela neutrališu prisustvo virusa). U laboratorijama se mogu uraditi dva tipa testiranja antitijela : IgG i IgG na Spike protein. Razlika između serološkog testa na IgG antitijela i IgG testa na Spike protein je u tipu antitijela. Serološki test na IgG antitijela mjeri antitijela na nukleokapsid virusa, koja najbrže nastaju, ali najbrže i nestaju iz cirkulacije, dok SARS-CoV-2 IgG antitijela na Spike protein nastaju nešto kasnije, ali su duže prisutna i specifičnija su za postojanje imuniteta na SARS-CoV2 virus iza prebolijevanja ili vakcinacije. Kada želimo da provjerimo da li su se nakon primljene vakcine razvila antitijela, treba imati u vidu koja vakcina je primljena i na osnovu toga odabrati test koji detektuje antitijela na onaj protein virusa, na kome je i vakcina zasnovana.

Konkretno, za Pfizer, Sputnjik V i Astra Zeneka vakcine potrebno je provjeravati IgG antitijela na S protein, dok je za kinesku Sinofarm vakcinu, baziranu na inaktivisanom virusu, moguće odrediti IgG antitijela na S i N protein. Veoma je bitno da se testiranje na antitijela provede u pravo vrijeme. Pacijenti su često su jako nestrpljivi pa na testiranje dolaze čim prime vakcinu iako za pouzdan rezultat ipak treba da prođe određeno vrijeme kako bi organizam stvorio antitijela. Ukoliko je sprovedena imunizacija (vakcinom indukovani odgovor), preporučuje se testiranje uraditi  dvije do četiri sedmice nakon primljene druge doze vakcine (mRNA – Pfizer, Moderna; vektorske vakcine: AstraZeneca) ili četiri do šest sedmica nakon primljene druge doze inaktivirane vakcine – Sinofarm. Koliko ćemo dugo biti zaštićeni od koronavirusa nakon što se vakcinišemo, hoće li nas vakcine štititi i protiv novih sojeva te dolazi li olakšanje u borbi protiv COVID-19 infekcije, još je uvijek prerano reći.

Najnovija istraživanja pokazuju da nivo antitijela pet mjeseci poslije revakcinacije većine vakcina opada za 60-70 posto u odnosu nivo koji se dostigne četiri nedjelje poslije druge doze vakcine. Veoma je važno da se bez obzira na rezultat nivoa prisutnih antitijela nastavimo pridržavati epidemioloških mjera kako bismo zaštili sebe i ljude u okolini.

Najnovije

Da li će Gratz biti kandidat za načelnika sarajevske općine Centar

Zastupnik Demokratske fronte u Predstavničkom domu Federacije BiH Dennis Gratz bi mogao biti kandidat za načelnika sarajevske općine Centar,...