Lex Bosnia- Koga obavezuju haške istine?

Preporučujemo

Piše: Muharem CERO 

Najavljena posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj, a po pozivu predsjednice Kitarović, će se dogoditi 12. februara u ambijentu podignutih napetosti između dvije države, kao i nakon obznanjivanja tajminga Strategije Europske unije za pristup balkanskih zemalja.

- -

Utvrđivanje tema razgovora sasvim sigurno neće zaobići i unutarnja pitanja u Bosni i Hercegovini. To je praksa susjeda gotovo već trideset godina. Ovoga puta, nadati je se, da komšije i susjedi ne budu nastupali s pozicija paternalizma nad svojim ”dijasporičnim narodima”.

No ovoga puta predmet razgovora su i neke teme koje bi se, vrlo brzo, mogle ticati i Bosne i Hercegovine na drugačiji način. Naime, na dnevnom redu je najavljeno i pitanje granica, kao i pitanje naknada ratnih šteta.

Pitanje granica između Hrvatske i Srbije bi moglo potvrditi ili pak derogirati tzv. Badinterove principe. Kako se radi o razgraničenju i na Dunavu (njegovom riječnom toku) moguća rješenja mogu postati presedan za ona o Bosnu životna- na Drini sa Srbijom i na Jadranskom moru sa Hrvatskom.

Valja dakle sa posebnom pozornošću pratiti pozicije pregovarača i analizirati eventualna granična rješenja, a sve u kontekstu (za sada) tvrde pozicije Bh. pregovarača na Badinterovim principima.

- -

Jednako značajno je i nagovješteno otvaranje pitanja naknade ratnih šteta. Naime, Srbija i Hrvatska su međusobni prijepor o karakteru rata 1990-95. riješile međusobnim povlačenjem tužbi za agresiju, dok Bosna i Hercegovina ovo svoje pravo nije do kraja realizirala. Preuranjenom tužbom protiv Srbije ona je tek djelomično bila prikraćena dokazivati osnovanost tužbe za agresiju protiv Srbije. Pred haškim sudom su u toku postupci po žalbama u predmetima Karadžić, Mladić i veoma bitnom predmetu Stanišić-Simatović, a koji bi mogli stvoriti pravnu osnovu za podnošenje nove tužbe pred međunarodnim sudom u Hagu.

U haškim predmetima ”šestorci” pravomoćno je presuđeno učešće hrvatskog političkog i vojnog vrha u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv BiH. Za sada se ne može naslutiti slijedi li i moguća tužba za agresiju protiv zapadnog susjeda.

Jasno je da su nastale ratne štete u Bosni i Hercegovini počinjene djelovanjem oružanih struktura iz susjednih zemalja, višestruko više nastale u Bosni i Hercegovini, nego one između RS i RH. Štete nisu nastale samo razaranjem nego i neviđenom pljačkom, otimačinom i odvoženjem bosanskih dobara u Srbiju i Hrvatsku. Do sada BiH ovo pitanje nije kvalitetno otvorila u bilateralnom dijalogu sa susjedima, pa bi slijedom susreta na Pantovčaku moglo također nametnuti neminovnost iz ovakvih tema i u bosanskohercegovačkoj bilaterali.

Nažalost sastavnim dijelom priče o otetom i otuđenom za Bosnu već postaje i pitanje bh. imovine na teritoriji Srbije i Hrvatske.

Dobro bi bilo Junkerovo tumačenje neunošenja neriješenih bilateralnih pitanja EU aspiranata tumačiti i kao obavezu konačnog provođenja međunarodnog sporazuma o sukcesiji, jer je i to pitanje vladavine prava u provođenju međunarodnog sporazuma čiji deponent (a na izvjestan način i garant) jesu Ujedinjene nacije.

Kao da nad Bosnom lebdi jedno univerzalno i civilizacijsko pitanje, a moglo bi se definirati: ”Koga obavezuju svi presuđeni udruženi zločinački poduhvati i genocid počinjen u Bosni?”

Međunarodno pravo, ali i proces pomirenja naprosto vape donošenjem zakona o Bosni (Lex Bosnia), ne samo u institucijama BiH, nego u istom onom parlamentu  kojem je predsjednik Junker i Evropski parlamentarci predočio strategiju proširenja. Nešto tu fali. Hrabrosti ili evropskog poštenja.

Najnovije

Napad na Trumpa je prvi pokušaj ubistva američkog predsjednika otkako je Reagan upucan 1981.

Napad, koji je izvršio napadač kojeg su službenici za provođenje zakona ubili, bio je prvi pokušaj atentata na američkog...