Sve češće možemo pročitati naslove poput “Gay par usvojio HIV pozitivnu bebu, nakon što ju je odbilo 10 porodica”, ” Djevojčicu sa Downovim sindromom odbilo 20 porodica, usrećio je gay muškarac” i druge naslove sličnog sadržaja. Nakon bombastičnog naslova slijede priče o djeci koju nije niko htio usvojiti, ali ipak su se pojavili “heroji”, pripadnici LGBT populacije, koji su toj djeci promijenili život.
Propaganda LGBT populacije iz dana u dan uzima sve više maha. S obzirom na to da je riječ o jednom od jačih lobija u svijetu, ne čudi činjenica da imaju uz sebe političke moćnike, ali i medije, koji im pomažu da vrše indokrinaciju javnog mnijenja.
Plaćenim tektovima, koje pripremaju komunikacijski stručnjaci, ali i oni iz oblasti psihologije, LGBT organizacije vrše vještu pripremu javnog mnijenja da ih podrži u izmjeni postojećih zakona, koji se tiču usvajanja djece i u našoj zemlji, a sve pod krinkom narušenih prava na roditeljstvo.
Da sitacija nije nimalo bezlazlena i da je ova propaganda postala sve agresivnija, pokazuje i promocija slikovnice “Moja dugina obitelj” koja je održana u Sarajevu prošle godine, a nastala u produkciji udruženja “Dugine obitelji” iz Zagreba.
Slikovnica prikazuje život dvije porodice – jednu sa lezbejskim parom i sinom, i drugu sa gay parom i kćerkom. Priče se spajaju na velikom druženju u parku.
Budući da je slikovnica prva takvog tipa u Hrvatskoj, odmah je izazvala polarizaciju javnosti.
Čak je i BBC je napravio priču o ovoj slikovnici, upoređujući stanje u Hrvatskoj sa stanjem u Velikoj Britaniji sedamdesedetih godina prošlog stoljeća, kada su homoseksualni likovi ulazili u nastavni program i dječije knjige.
LGBT aktivisti su, također, pokrenuli kampanju na Twitteru 2016. godine, sugerišući da bi glavna junakinja, planetarno polularnog crtanog filma “Frozen”, Elsa trebala biti prikazana kao gej osoba, s obzirom na to da u crtanom filmu nema dečka. Riječ je o crtanom filmu koji u fokus stavlja sestrinsku ljubav, međutim LGBT lobi je u tome vidio priliku da izvrši vještu manipulaciju onih najmlađih ubjeđujući ih da je u redu da im se svidi osoba istog spola. Jer, poznato je da djeca u većini omiljenih junaka iz crtanih filmova vide uzore na koje se ugledaju i koje imitiraju.
Nakon održane prve Parade ponosa u BiH pitanje je dana kad će LGBT aktivisti, “borci” za ljudska prava (ali ne i prava porodilja, silovanih žena, zlostavljane djece) staviti na sto novi Porodični zakon.
Interesantno je da se LGBT aktivisti i zagovarači, braneći svoje stavove i opredjeljenja, uvijek pozivaju na slobodu izbora. Međutim, osvrnimo se, u kontekstu teme, i na Konvenciju o pravima djeteta. Spomenuta Konvencija decidno navodi prava koje jedno dijete ima i tu se, naravno, spominju i sloboda mišljenja, govora, izgradnje identiteta itd. Nije li suprotno Konvenciji, a i zdravom razumu, usvojiti kao LGBT par bebu od nekoliko mjeseci i odrediti joj tok života? Je li ispravno pustiti dijete da čezne za toplinom porodičnog doma kakvog imaju drugovi i drugarice u školi, okruženju (oca, majku, braću i sestre), s kojima se to dijete vjerovatno neće ni družiti jer će biti stigmatizirano zbog devijantnosti u kojoj odrasta.
Podaci pokazuju kako se najbizarniji oblici porodičnog i seksualnog nasilja dešavaju upravo u takvim porodicama. Mediji koji promovišu ova upitna društvena ponašanja, u konačnici, ne bi trebali da se iščuđuju nad različitim šokantnim slučajevima poput nasilja nad djecom, samoubistvima mladih ljudi i sl.
(Index.ba)