Piše: Ibrahim PROHIĆ
Ljevica, tj, SDP i DF, po posljednjim informacijama, na predstojeće izbore izlazi sa dva kandidata za članove Predsjedništva BiH!?
Ranije obznanjeni kandidat DF,a, ili svoj lični kandidat (Željko Komšić) u tome ne vidi ništa sporno. To je za njega, kaže, očekivano i tu nema nikakve drame. Dodaje da to neće utjecati na kreiranje zajedničkih listi.
Kreativno razmišljanje!? Ako se (svi) čelni ljudi ne mogu namiriti (dobiti status kandidata tamo gdje žele), imaće dva, po potrebi i više kandidata. A, onda da bi se sačuvao kredibilitet (ono što je od toga ostalo) kreiraće zajedničke liste (za ostale članove njihovih stranki). Demokratija na krivi način. Ljeva demokratija u doslovnom značenju.
Ovakav način razmišljanja i ovakve odluke su jedan od razloga zašto BiH ne može iz političke krize. Preciznije bi bilo reći, krize političkog faktora.
Imati lošu vlast loše je za svako društvo. No, ako nemate valjanu alternativu, onda su to indikatori bolesnog društva. Ovakvo ponašanje (na ljevici) jedan je od razloga zašto BiH ne može iz društvene krize.
Na ovakvoj političkoj praksi pada teza, tj. mit, da je ovom društvu potrebna jaka ljevica. Naravno, samo ljevica može trasirati izlazak iz krize. No, uslov nije jaka ljevica (ako je kriterij snage podrška birača na izborima), već demokratski profilirana ljevica (koja svoju praksu provodi na temeljnim ideološkim postulatima i potrebi da se realiziraju nužne reforme). Među tim postulatima ključni pojmovu su opšti ili javni interes, te princip kompetentnosti. Dakle, interes društva, većine građana, a ne tzv. partikularni ili lični interesi. Odnosno, interesi budućnosti društva, a ne kratkoročni dnevnopolitički interesi, sposobni, a ne podobni ili bolesno ambiciozni.
Jasno je onda da je tu sve sporno i da drame ima itekako.
Evo kratke argumentacije.
Prvo, jasno je da se nisu mogli dogovoriti oko jednog kandidata (za člana Predsjedništva).
Drugo, ako se ne mogu dogovoriti oko toga, kako bi se dogovarali oko složenijih dilema koje podrazumjeva proces reformi.
Treće, nisu govorili istinu kada se prije nekoliko mjeseci pojavio prvi, probni balon oko kandidatura za Predsjedništvo BiH i kada su tvrdili da je u pitanju nesporazum, a ne orjentacija da se ide sa više kandidata.
Četvrto, lični interesi ili sujete su ispred opšteg interesa.
Peto, ovim (s dva kandidata) je praktično zatvorena nada da će građanska opcija (dakle, ne samo ljevica) dobiti svog kandidata u Predsjedništvu. Jasno je zašto. Oba bi reflektirali na isto biračko tijelo, pa kad to podjelite dobijete ono što ste imali na opštinskim izborima u Sarajevu prije dvije godine (izgubite i načelnike opština koje su tradicionalno uporište građanske opcije i mjesto gradonačelnika Sarajeva).
Šesto, ovakvo ponašanje, šepanje ljevice moglo bi imati ozbiljne posljedice po njihove ukupne rezltate na predstojećim izborima, i ono što je još važnije, na efikasnost u eventualnom mandatu na određenim nivoima vlasti.
A, možda ima i (neprovjereno) sedmo. Možda se iza scene dogovara rješenje za slučaj Mostar, u kojem bi HDZ pristao na kompromis a kao kompenzaciju dobio drugog kandidata ljevice. Time bi praktično bio izvjestan uspjeh kandidata HDZ,a (Dragana Čovića, neproglašenog vlasnika te stranke) za člana Predsjedništva. Ovdje je odavno trgovina funkcijama osnovni postulat vladajućih politika.
Dramatično, naravno. I za opšti interes, ali ovaj put i za one koji ignoriraju opšti interes i određene zakonitosti političke filozofije pa i logike. Slaba je utjeha što će krivci pouzdano biti kažnjeni na izborima. Ako će nam nesposobni nacionalisti i nefunkcionalan model vlasti, za koje postoje ozbiljne sumnje u korumpiranost, pojesti još četiri godine života.