Sistem i red su važniji od samovolje i anarhije. Alija Izetbegović je pokušao da za svoga života, i kao predsjednik SDA i kao predsjednik BiH, napravi sistem u kojem će Bošnjaci biti bitan politički faktor.
Podržavao je sistem, makar bio i manjkav. Bio je protiv raslojavanja i razjedinjavanja. Znao je da to slabi jedan narod. Bio je svjestan da u sistemu i nije baš sve kako treba, niti su svi ljudi čestiti i dostojni onoga što rade, ali je upravo u sistemu vidio snagu i možda jedinu mogućnost da se nešto uradi za državu i za narod.
Upozoravao je stalno da se ne dozvoli nastajanje lokalnih moćnika. Sigurni smo da je uspio iza sebe ostaviti nešto, a savjetovao nas je kako da nastavimo dalje.
Posljednjih mjesec dana intenzivirana je priča o ujedinjenju ljevice. Ovo ujedinjenje nije, budimo iskreni, kako se pokušava predstaviti, zbog patriotskih interesa, nego samo da sa scene skinu SDA, što na kraju krajeva i ne kriju.
Pa zar to nisu opet u pitanju lični interesi?! Da li se može odavajanje i osnivanje PDA smatrati patriotskim činom? Da li je prije toga odvajanje Šepića, Ahmetovića, Kasumovića…itd. patriotski čin ili lični interesi?
Ako krenemo redom od SBB, DF, NB, PDA, Narod i pravda i sličnih tvorevina da li je zaista moguće da se članovi tih partija suprostave njihovim osnivačima?
U velikim stranaka je to moguće, jer su starije od pojedinaca, posebno lokalnih moćnika. Prigovara se SDA kako je to Bakirova stranka, a onda se nikako u to ne uklapa činjenica odrastanja i jačanja tih lokalnih moćnika.
Baš ti lokalni moćnici su mogli čak i pismeno, pa i u medijima da se suprostave stavovima predsjednika stranke, dok niko nije smio da pomisli da se njima suprostavi u njihovim tamnim vilajetima.
Sjetimo se slučaja Softić i Birparić u Banovićima.
Odsustvo slobode mišljenja je u Banovićima dovelo do toga da ljudi nisu racionalni i ne vide stvari onako kako one zaista izgledaju.
Spominje se kako se u banovićkom rudniku vršilo isključivo zapošljavanje ljudi iz ove općine, a zaboravlja se na one koji su došli u rudnik sa drugih općina. I ne sigurno preporukom neke majke iz šehidske porodice, nego onako kako je to sam Kukić zahtjevao, tj. zbog svođenja računa sa svojim bliskim saradnicima.
U vrijeme kada se hvalilo kako Kukić zapošljava šehidsku djecu, banovićki rudnik je pravio milionske poslove sa firmama iz Srbije, države koja je vršila agresiju na BiH i čija je vojska ubijala očeve te djece koja su zapošljavana.
Milioni maraka iz rudnika su odlazili u Srbiju, dok su banovićke frime propadale. U rudnik su zapošljavani ljudi iz Banovića da rade za platu od 800 KM, dok je Kukić iz rudnika izvlačio milionske iznose putem javnih nabavki i dijelio narodno bogatstvo sa svojim saradnicima, ljubavnicama i drugim.
Desna ruka Kukićeve linije je Senad Alić zvani Šiljo, čiji lik i djelo je suvišno komentarisati. Zamislite kakvo može dobro donijeti narodu ljudi u timu gdje odluke donose Kukić, Šiljo, Elzina Pirić i slični njima?
Pored Kukića u „rušenju“ SDA učestvuju ljudi poput Sadika Ahmetovića, istog onoga za kojeg se prigovaralo SDA zašto je sebi dopustila da na visoke pozicije postavlja ljude koji nisu u stanju da sastave prosto proširenu rečenicu.
Zamislimo kako će to izgledati kada za isti sto treba da sjednu Kukić, Šepić, Ahmetović, Konaković i dr. te dogovore svoj „patriotski“ nastup sa strankama iz reda srpskog i hrvatskog naroda. Koliko god neki mislili da je neko jak i da može uticati na političku situaciju grdno se vara, jer samo se prave enklave koje neće imati nekog posebnog uticaja na državnu politiku.
Šta će se desiti kada dođe do sukoba Kukića i Šilje? Ne treba zaboraviti da je Fikret Abdić imao vojsku i podršku iz vana, ali je opet izgubio bitku protiv sistema.
Moramo biti svjesniji i razumniji, lični interesi su kratkog daha, vrijeme aga i begova je iza nas. Ukoliko ne napravimo sistem i zajednički ne stanemo u odbranu svih nas, mogli bi da doživimo potpuni nacionalni kolaps koji nikome neće donijeti dobro.
(Muhamed Ikanović)