Piše: Nedžad AHATOVIĆ
Prvo prije prvog – Obraćanje Lazaru Ristovskom
Proslavljeni glumac Lazar Ristovski na obilježavanju neustavnog dana entiteta RS 9. januara u Banjoj Luci reče da su RS i Srbija kao majka i djete, gdje majci ne daju da zagrli svoje djete…
Da li se Lazar kao veliki glumac govoreći ove lirske sekvence u političkom smislu, zapitao koliko je srpskih majki svoje sinove ispratilo na ratište posljednji put, kako bi akademici Srpske akademije nauka i umjetnosti ispunili svoju viziju da granica otadžbine bude na rijeci Uni, a ne na rijeci Drini?
Da li se Lazar kao veliki glumac zapitao koliko je bošnjačkih majki u samrtnom hropcu palo u tminu inih jama Tomašica ušutkujući drhtavom rukom po posljednji put svoje čedo da ne plače od boli usljed rana od kršuma koje su srpski sinovi ispaljivali po komandi u živo meso, a čije majke nisu znale da su na ratištu u Bosni, pa im ni dan danas neće da kažu gdje su im sinovi pali za otadžbinu?
Da li to moraju majke na svim stranama da svoje sinove koje su devet mjeseci nosile pod srcem i podigle da budu ljudi, ponovo da šalju u ratove kako bi se Miloševića i vizija njegovih istomišljenika ili bolje reći junoša o Srbiji i entitetu RS kao jednom biću i jednoj zemlji ispunila?
Dokle gospodo, dokle će te sanjati Unu u svojoj otadžbini? Dok nas svih ne nestane ili dok vas ne stignu majčine suze koje kaplju po crnini ili hidžabu? Takve zablude se plaćaju ljudskim glavama. Jeste li ih to spremni žrtvovati ponovo!
Ako jeste, zapamtite svi vi ratni huškači i dušebrižnici otadžbine sa granicom na Uni, a i ti velikanu glumišta Lazare Ristovski, težak sikluk je majčina suza, a teži od svekolikog dunjaluka je njen uzdah dok miluje sliku svoga čeda kojeg više nema. Od tog žala neće vas na sudnjemu danu spasiti sav huk topova koji ruše munare i zvonike, milenje tenkova koji gusjenicama gaze preko srušenih sela i gradova i urlanje parola i tužno naricanje patetičnih velikosrpskih lirskih fraza, jer jedna je majka!
Majčica Rusija
A majčica Rusija je baš kao i Lazar Ristovski pokazala sav svoj sjaj recitovanja vlastitih patetičnih “lirskih” interesa na Balkanu, šaljući u Bosnu, na ovu vrlo osjetljivu neuralgičnu tačku Balkana, svoga junošu Anatolija Bibilova, predsjednika nepriznate paradržavice Južne Osetije, na obilježavanje nelegalnog praznika 9. januara, bh. entiteta RS koji isto tako želi da bude nepriznata državica pod patronatom Moskve i skrbništvom Beograda.
Račun Vladimira Vladimiroviča Putina je jednostavan: dajte nam Krim, eto vam Balkan. U tom bjelosvjetskom pogađanju, srpska japija je najbolje topovsko meso, jer bez puno razmišljanja, pod bajracima propale kraljevske vojske u otadžbini, ta nazovi vojska, a više horda komita bez milosti, uništava sve što ne nosi pravoslavno ime. Na ponavljanje surovosti na Balkanu računa zvanična Moskva, ciljajući na mehak želudac zapadnih gledatelja koji neće moći podnijeti neke nove Srebrenice na CNN-u.
Prijetnjom destabilizacije Bosne, Rusija želi dovesti zapad pred svršen čin. A podjela Bosne znači i podjelu Ukrajine ili zadržavanje jedinstvene Bosne ili jedinstvene Sirije ili jedinstvene Španije nužno znači prepuštanje Krima Rusiji na nekom samitu na najvišem nivou. U tom kontekstu, konkretno bosansko pitanje se rješava izolovanjem Bošnjaka i njihovim preglasavanjem u smislu podjele zemlje.
To znači da je hrvatska komponenta u BiH uspješno zavrbovana, baš kao u jeftinim špijunskim romanima gdje se lik u kojeg se najmanje sumnja na kraju pokaže kao vrlo lukav agent KGB-a. Ta uloga u Bosni je namijenjena nikom drugom do lideru nositelja europskih vrijednosti i HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Njegov utjecaj je bio presudan kod ulaska ruskog kapitala u Aluminijski kombinat u Mostaru, za kojeg je obezbijedio i uvoz repromaterijala i polufabrikata bez carinjenja.
Uspješno kombinujući Dodikov talenat za pjevanje i Čovićev talenat za laganje, Nikolaj Patrušev moćni sekretar Savjeta za sigurnost u Moskvi koji je zadužen i za Balkan, drži inicijativu u Evropi, istovremeno finansirajući razne antievropske pokrete, desničarske grupe udruženja i stranke vodeći na taj način hibridni rat kojeg Zapad teško prati i tromo odgovara.
Problem Zapada su Sjedinjene Američke Države, najmoćnija i vojno najjača država te hemisfere čiji lider više voli da cvrkuće po Twitteru, i igra golf, nego da čita opširne analize i izvještaje CIA-e i State Departmenta, jer on je pobogu genije.
Predsjednik Donald Tramp ne razumije ili još gore zanemaruje težinu koju SAD nose u međunarodnim odnosima. Taj pristup šalje šok talase preko cijele zemaljske kugle i otvara prostor za jači izražaj ruskog utjecaja svugdje u svijetu, pa i u Bosni u kojoj političari vole reći da smo mi isuviše mali da bi se velike sile bavile s nama, a u dva vijeka Berlinski kongres, Versajski mirovni sporazum, Teheranska konfernecija, a posebno Dejtonski mirovni sporazum su se konkretno odnosili i na podjelu interesa na Balkanu i to i u Bosni kao specifično pravno tretiranom teritoriju.
No, da li se to ipak stari ujka Sem budi. Zadnja informacija prije pisanja ovoga teksta je da je generalu Ljubiši Dikoviću komandantu Vojske Srbije odbijena viza za SAD gdje je trebao da putuje na seriju predavanja. Diković je od 14. do 20. septembra bio u službenoj posjeti Rusiji i Bjelorusiji, gdje je, na poligonu “Lužskij” u zapadnoj Rusiji, oko 100 kilometara istočno od granice ss Estonijom, prisustvovao izvođenju vježbe ruske i bjeloruske vojske “Zapad 2017”.
Diković je tada sa načelnikom Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije, generalom armije Valerijem Gerasimovim, i s komandantom Zapadnog vojnog okruga, general-pukovnikom Andrejem Valerijevičem Kartapolovim, razgovarao o unapređenju vojne saradnje Srbije i Rusije, bezbjednosnim pitanjima u svijetu, i o proširenju saradnje Srbije sa Organizacijom ugovora o kolektivnoj bezbjednosti.
Izgleda da generalu Dikoviću treba obnoviti gradivo sa vojne akademije kopnene vojske propale JNA i podsjetiti ga šta su to crveni, a šta su to plavi, i da ne može biti i branitelj i agresor istovremeno. Možda će general Diković i dobiti vizu, ali sumnjam da će ikada shvatiti koliko je velika razlika između crvenih i plavih.
P.S – Pohvala za organizaciju svečane parade povodom 9.januara ide ministru Lukaču. Posebno za svečane uniforme MUP-a RS sa ruskim tipom šapke. To je zaista lijep detalj, nimalo kompromitirajući, al’ nimalo!