Samo nekoliko kosti Vesida Ibrića bit će ukopano na kolektivnoj dženazi 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Vesid je u trenutku smrti imao nepunih 16 godina i najmlađa je žrtva, od 35, koliko će biti ukopano ove godine u Potočarima.
Odličan đak, zaljubljenik u sport i život mučki je ubijen sa još hiljadama bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su u julu ’95. godine pokušali, padom Srebrenice, preko šume doći do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja. Ubijen je na tom putu, a samo nekoliko njegovih kosti nađeno je u masovnoj grobnici Liplje.
O Vesidu, njegovim osobinama, privrženosti braći i sestrama i ljubavi koju su svi gajili prema njemu za Anadolu Agency (AA) priča majka Remzija. Danas, sa još dva sina – Zijadom i Azirom, snahama i unučadima živi u mjestu Suha u Živinicama. Tu su počeli novi život i ne planiraju se vratiti u rodni kraj.
Dok priča u rukama drži sliku svog ubijenog maloljetnog sina. Plače, ali ipak priča. Želi da priča, želi da se zna šta se desilo njegom sinu i još hiljadama nedužnih civila ubijenih u ljeto ’95.
“Rastali smo se u Srebrenici na benzinskoj pumpi. Zagrlila sam ga i rekla: ‘Ajd sine sa mamom u Potočare’. Ali, ne može, bio je velik, trenirao je…Zaplakao je, poljubio me i rekao: ‘Nemoj mati, da zakolju i tebe kada me budu klali pred tobom. Vi idite, ja odoh sa bratom'”, prisjeća se Remzija.