Danas je Međunarodni dan obrazovanja. Bosna i Hercegovina je zemlja sa bogatom kulturnom i historijskom baštinom, ali i sa izazovima u oblasti obrazovanja. Kvalitet obrazovanja u BiH je upitan na svim nivoima, od osnovnog do visokog obrazovanja.
– Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je loš, ako se pozivamo na rezultate tri međunarodna istraživanja koja su do sada rađena u BiH (TIMSS 2007, PISA 2018 i TIMSS 2019); odnosno, mi ne znamo kakav je kvalitet našeg obrazovanja jer ga domaće nadležne institucije ne istražuju niti propituju – zaključio je Namir Ibrahimović, profesor književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanskog jezika te direktor OŠ “Safvet-beg Bašagić” u Sarajevu.
TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study) je međunarodno istraživanje trendova u znanju matematike i prirodnih znanosti, koje pruža podatke o učeničkim postignućima iz spomenutih oblasti i elementima koji na njih utječu. Istraživanje TIMSS u svijetu se provodi od 1995. godine među učenicima četvrtih i osmih razreda osnovnih škola, a u njemu sudjeluje više od 60 zemalja.
Bosna i Hercegovina je prvi put učestvovala u PISA testiranju (Program za međunarodnu procjenu postignuća učenika) kada su se učenici iz BiH pridružili više od pola miliona 15-godišnjaka iz 79 zemalja koje su učestvovale u PISA 2018 testu. Rezultati za sve zemlje objavljeni su u Sarajevu 3. decembra 2019. godine, a BiH se od 79 zemalja koliko ih je učestvovalo našla na 62. mjestu. Djeca u BiH su za sve tri oblasti u prosjeku tri godine školovanja iza njihovih vršnjaka u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.
Međutim, kako Ibrahimović navodi, rezultati ovih testova nisu i jedini pokazatelji da je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini loš.
– Šta nam još govori da nemamo kvalitetan obrazovni sistem – nepostojanje smislenog i svrsishodnog kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja nastavnika i svih drugih stručnih osoba koje rade u obrazovanju; zastarjeli nastavni planovi i programi na koje su se samo kalemili novi predmeti i dodavali sadržaji u program bez da je vidljiva svrha izučavanja tih sadržaja; djeca ne vole školu; obesmišljen sistem ocjenjivanja i nepostojanje bilo kakvih kriterija; jako loši nastavnički fakulteti na svim univerzitetima u BiH; važna nam je pozicija nastavnika u učionici, a ne djeteta; metode učenja i poučavanja neadekvatne i neprilagođene potrebama djece…
Dodatni problem je sve manji broj učenika i školski sistem koji je preskup za ovakve rezultate. Također, sve je manje nastavnica / nastavnika i za nekoliko godina stručna zastupljenost u svim predmetima u svim školama bit će neizvediva. Naravno da je za bilo kakvu promjenu potrebno preskočiti i ovu rascjepkanost nadležnosti na nivou BiH jer niti ima smisla niti resursa (i ljudskih i materijalnih) da svaka administrativna jedinica reformiše u svojoj avliji – objasnio je Ibrahimović.
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je podvrgnut brojnim reformama tokom posljednjih nekoliko godina. Glavni cilj ovih reformi je unapređenje kvaliteta obrazovanja i poboljšanje prilika za mlade ljude u zemlji.
Jedna od ključnih reformi je reforma visokog obrazovanja, koja se fokusira na poboljšanje kvaliteta nastave i unapređenje međunarodne saradnje. Ova reforma uključuje povećanje broja studenata koji se upisuju na postdiplomske studije, kao i poboljšanje međunarodne mobilnosti studenata i nastavnika.
Druga važna reforma je reforma osnovnog i srednjeg obrazovanja, koja se fokusira na poboljšanje kvaliteta nastave i unapređenje uspjeha učenika. Ova reforma uključuje poboljšanje metodologije nastave, kao i unapređenje rada škola i nastavnika.
Treća važna reforma je reforma predškolskog obrazovanja, koja se fokusira na poboljšanje kvaliteta predškolske nastave i unapređenje prilika za djecu koja pohađaju vrtić.
Ibrahimović je nekadašnji voditelj obrazovne reforme u Kantonu Sarajevo i trenutni voditelj obrazovne reforme u Unsko-sanskom kantonu. On se već 15 godina intenzivno bavi obrazovnom praksom, istraživanjima u obrazovanju, analizama različitih segmenata obrazovnog sistema, pisanjem udžbenika i educiranjem nastavnika.
– Mi moramo gledati cjelokupno obrazovni sistem – osnovno obrazovanje ne može biti dobro ako predškolsko ili srednje ostane gdje jeste. Potrebno je strateški promišljati (i donositi strateške dokumente na nivou države BiH) kakvo društvo želimo, i kako nam obrazovanje može pomoći da takvo društvo i budemo.
Kao potpisnici svih važnih konvencija i deklaracija te opredjeljanja da živimo u demokratskom sekularnom društvu, obavezni smo i napraviti kvalitetno obrazovanje koje će imati upravo univerzalne vrijednosti u osnovi obrazovnog sistema, a onda, koristeći sva svjetska zananja, oporaviti obrazovni sistem i kreirati škole u koje djeca vole ići, u kojima su sretna i u kojima im se pobuđuju i održavaju interesovanja, pomaže im se u napredovanju i pomaže u usmjeravanju da budu zdrave ličnosti koje promišljaju svojom glavom, koje svoje znanje koriste u popravljanju društva u kojem žive i aktivno učestvuju u održavanju kvalitetnog života. To se ne može desiti bez ozbiljnog ulaganja u obrazovanje, prvenstveno u plaće nastavnika, njihovu edukaciju, opremanje škola… – zaključio je Namir Ibrahimović.
Međunarodni dan obrazovanja je prilika da se istaknu izazovi i potencijali u obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Sve ove reforme su kompleksne i traže vrijeme da se provedu, ali se očekuje da će oni imati pozitivan utjecaj na obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini u budućnosti.