Od izbora do danas nije prestalo biti burno na političkoj sceni u sarajevskoj općini Novi Grad. Prije nekoliko dana formirana je nova većina. Među preletačima se našao i Bajro Biber za kojeg se tvrdilo da se prvobitno priklonio SDA-u zbog pozicije u Gradskom vijeću Grada Sarajeva.
Sada kada je promijenio stranu Biber tvrdi da to nema veze s prozivkama da u općinske i gradske komisije želi instalirati djecu, a sina zaposliti u državnu instituciju. Njemu su neshvatljivi pozivi tužilaštvu da prati hoće li i gdje zaposliti sina jer smatra da njegovo kao i svako drugo dijete treba imati pravo da pod jednakim uvjetima učestvuje na konkursima za posao.
Da sva djeca ipak nisu jednaka najbolje je ilustrirao Milorad Dodik pokazujući nam da apetiti rastu kako se ide ka višim nivoima vlasti. Na pitanja kako je jedna od firmi njegovog sina dobila kredit Razvojne banke RS-a od tri miliona maraka poručio je da se ponosi sinom i da je to bolje nego da bude klošar ili narkoman u Banjaluci.
Sa svojom zabavom Dodik je nastavio i danas, ali nikome više nije smiješno kada se milionski iznosi spominju kao dio političkih transfera. Upro je Mile u SDS – ovog Miladina Stanića s tvrdnjom da je tražio dva miliona maraka da promijeni stranački dres. Ne može čovjek a da se odmah ne sjeti predsjednika DNS-a Nenada Nešića koji se u vrijeme ljubavi s Dodikom bahatio na jednoj zabavi šutajući hrpu novca.
Politiku u BiH skoro više niko ne shvaća kao rad za opće dobro. Dominantno političko uvjerenje i ideologija se svela na neutaživu žeđ za novcem i pozicijama koje omogućavaju određenu moć. Takav trend je pojeftinio političke transfere, pa su se pojavili oni koji su zadovoljni s puno manje nego spominjana dva miliona za Stanića.
Jedan od najplastičnijih primjera je afera “dva papka” ili obezbjeđivanje većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS), a kroz snimak na kojem premijerka tog entiteta Željka Cvijanović priznaje “kupovinu ruku”:
“Jeste iz Šukalove stranke. Zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ćemo vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili… Ako oni izdaju, imamo drugu dvojicu. Eto.”
Zbog preletača već dugo vremena je u permanentnoj krizi Vlada USK. A-SDA je u priliku da vlada ovim kantonom došla kupovinom DF-ove zastupnice Nedime Zulić koja je tada u samo nekoliko minuta mijenjala mišljenje i odluke. Od tada pa do danas u USK se vlada klasičnom trgovinom. Nedavno je ponovo bila rekonstrukcija vlade, smijenjeno je pet ministara, a došlo se do toga da pojedini zastupnici imaju privatne ministre.
Nešto slično se danas zamjera Damiru Marjanoviću koji je nakon DF-a i Naše stranke shvatio kako je najbolje biti neovisan jer u svakoj raspodjeli između velikih ostane i ponešto kusura.
Lista onih koji su za svoj interes mijenjali političke dresove je velika, od „radikala“ Nikole Špirića“ koji je danas nezaobilazan u SNSD-u, pa do sitnijih igrača u vidu načelnika općina koji već znaju koliko novca mimo plate donese novi mandat na čelu jedne općine.
Svi oni vole institucije države, ali ih ne poštuju i zbog njih treba mijenjati izborni zakon, a ne zbog zaštite nacionalnih interesa naroda koji su političarima postali samo sredstvo, a ne cilj. Dobro je to jednom primijetio ekspert za izborno zakonodavstvo Vehid Šehić tvrdeći da ćemo jednog dana izgubiti državu zbog onih koji su davno izgubili