Podsjetimo da se Dodik i u junu susreo s Putinom, tokom ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu.
Ovaj put Dodik je otišao i korak dalje pa je pred odlazak u Moskvu opravdavao agresiju na Ukrajinu tvrdeći da je Rusija „morala uzvratiti“ i kako je to zapravo reakcija na ofanzivu koju je „Zapad pripremio protiv Luganska i Donjecka“.
Potpuna izolacija
Dodik je na kraju zaključio da je agresija na Ukrajinu opravdana i radi tobožnje zaštite ruskog naroda u toj državi, poredeći to s BiH, uz zaključak kako „s muslimanima ne možemo imati zajedničke škole, zajedničke udžbenike”.
Na ovaj način, u jeku agresije na Ukrajinu, zbog koje su zapadne zemlje stavile Rusiju u potpunu izolaciju i nametnule joj žestoke sankcije, Dodik javno demonstrira svoje podaništvo Rusiji, a zapadnom svijetu gura prst u oko. No, treba imati na umu da Dodik obnaša funkciju člana Predsjedništva. Njegova proruska politika i rasistička retorika nužno kompromitiraju i samu državu Bosnu i Hercegovinu.
Sankcije koje EU nameće Rusiji i ruskim državljanima su brutalne. Tako su tri baltičke države i Poljska zabranile ruskim državljanima da prelaze njihovu granicu, ruski kapital na Zapadu je zamrznut, ruskim tajkunima zabranjeno je poslovanje, a za ruske proizvode granice su zatvorene. Također, Evropska komisija predlaže da se obustavi finansiranje Mađarske u vrijednosti od 7,5 milijardi eura zbog potkopavanja demokratskih vrijednosti od Viktora Orbana.
U cijeloj toj situaciji postavlja se pitanje kako je moguće da u srcu Evrope, okružen članicama EU i NATO pakta, na vlasti još opstaje Milorad Dodik.
Naravno, najjednostavniji odgovor je onaj da ga narod tu bira, ali vanredne okolnosti opravdavaju i vanredne reakcije, kakve vidimo širom Evrope u suzbijanju ruskog utjecaja.
Smjena funkcionera
U Bosni i Hercegovini su im, pak, ruke i daleko raširenije, s obzirom na to da, zahvaljujući Dejtonskom sporazumu i instituciji visokog predstavnika, imaju pravo uredovati unutrašnje odnose, uključujući smjenu političkih funkcionera. Ti su dani davno za nama, no treba podsjetiti da su od ruku visokih predstavnika smijenjene desetine najviših političkih funkcionera u BiH, od Nikole Poplašena, preko Mirka Šarovića, do Dragana Čovića.
Postavlja se pitanje da li su zapadne sile zaista nemoćne odstraniti ruskog pijuna u Bosni i Hercegovini, da li možda za to nisu dovoljno zainteresirane (iako u trenutnim geopolitičkim okolnostima to uistinu nevjerovatno zvuči) ili im, iz nekog razloga, upravo odgovara ovakvo Dodikovo ponašanje. Ukoliko je ovo posljednje tačno, vrlo brzo bismo mogli saznati stvarne razloge toga.
U društvu Bjelorusije
S izuzetkom Lukašenkove Bjelorusije, BiH je tako jedina država u Evropi čiji lider otvoreno podržava Rusiju i njenu agresiju.
Čak i premijer Mađarske Viktor Orban zauzima daleko umjereniji stav, osuđujući s jedne strane agresiju, ali protiveći se sankcijama kao štetnim za Mađarsku. Sve to nužno kompromitira ne samo RS i Dodika nego i BiH u cijelosti.