Dan nakon što je Izrael prošli petak napao Iran, iz Kine je poletio teretni avion. Sljedećeg dana poletio je drugi, iz obalnog grada. U ponedjeljak – još jedan, ovaj put iz Šangaja. Tri leta u tri dana.
Podaci o letovima pokazuju da su svi avioni letjeli prema zapadu duž sjeverne Kine, prešli u Kazahstan, zatim ušli u Uzbekistan i Turkmenistan – i potom nestali s radara u blizini Irana, piše The Telegraph.
Dodatnu sumnju izaziva činjenica da su u planu leta kao konačno odredište bila navedena luka u Luksemburgu, iako avioni, čini se, nikada nisu ušli u evropski zračni prostor.
U Izraelu se pojavio strah o tome što bi Kina mogla slati Iranu, dok traje agresija.
Avio stručnjaci upozoravaju da se korišteni tip aviona– Boeing 747 teretnjaci – obično koristi za prijevoz vojne opreme i oružja te za ugovorne poslove s državama.
“Ovakvi tereti ne mogu a da ne izazovu interes, upravo zbog očekivanja da bi Kina mogla pomoći Iranu”, rekao je Andrea Ghiselli, predavač na Univerzitetu u Exeteru i stručnjak za odnose Kine s Bliskim istokom i Sjevernom Afrikom.
Kina i Iran strateški su partneri
Kina i Iran strateški su partneri, povezani prije svega protivljenjem poretku predvođenom SAD-om i zalaganjem za novu, “multipolarnu” fazu u globalnoj diplomatiji.
Iran je ujedno jedan od ključnih kineskih dobavljača energenata – dnevno isporučuje i do dva miliona barela nafte – pa nije iznenađenje da bi Peking mogao tražiti načine za stabilizaciju Islamske Republike.
“Pad sadašnjeg režima bio bi ozbiljan udarac i izazvao bi veliku nestabilnost na Bliskom istoku, što bi u konačnici ugrozilo kineske energetske i ekonomske interese”, rekao je Ghiselli.
“Osim toga, unutar Irana vjerovatno postoje mnogi koji očekuju neku vrstu pomoći iz Kine.”
Kina i ranije nije previše marila za zapadnu osudu – naprimjer, slala je Iranu hiljade tona materijala za balističke projektile, koji bi se mogli koristiti u razvoju nuklearnog oružja.
Unatoč svemu, stručnjaci smatraju da se Kina trenutno ponaša vrlo oprezno.
Otvoreno uplitanje u izraelsko-iranski sukob moglo bi ugroziti pokušaje Kine da stabilizira odnose sa Sjedinjenim Državama, najvećim saveznikom Izraela. Peking se i dalje oporavlja od trgovinskog rata visokog rizika s Washingtonom.
“Prisutnost kineske vojne opreme to bi učinila nemogućim, pogotovo jer već postoje glasovi u SAD-u koji žele ulazak u rat kako bi se, između ostalog, suzbila i Kina”, kaže Ghiselli.
Iako je “vjerovatnost da Kina otvoreno šalje odbrambene sisteme Iranu i dalje niska”, ta mogućnost “ne smije se isključiti i mora se pažljivo pratiti”, poručio je Tuvia Gering, stručnjak za Kinu i Bliski istok pri izraelskom Institutu za nacionalne sigurnosne studije.
Skrivene rute i mutni tereti
Bez nezavisnih inspekcija, nije moguće sa sigurnošću znati šta su avioni prevozili. U kasnijim letovima, neki avioni polijeću iz blizine iransko-turkmenistanske granice, a zatim na radaru opet pokazuju rutu prema Luksemburgu, prema javno dostupnim podacima.
Kompanija Cargolux iz Luksemburga, koja je upravljala letovima, tvrdi da njeni avioni nisu koristili iranski zračni prostor, no nije odgovorila na pitanja o sadržaju tereta.
Manifeste tereta javnost ne može provjeriti, a iako opasna roba ili posebni tereti moraju biti prijavljeni operateru i agentima, informacije mogu biti netačne ili namjerno pogrešne.
Kina je i ranije pokušavala prikriti oružje u pošiljkama komercijalne robe – naprimjer, dijelovi za dronove bili su označeni kao dijelovi za vjetroturbine, prema isporukama koje su presrele evropske vlasti.
Istraga Telegrapha prošle godine otkrila je da je Kina pokušala poslati Libiji dronove vrijedne milijardu dolara, skrivene putem mreže paravan kompanija u Ujedinjenom Kraljevstvu, Tunisu i Egiptu – u zamjenu za sirovu naftu.