Podijeljene su emocije i očekivanja Vogošćana. Neki ne vjeruju da je tako nešto moguće, a drugi se nadaju da bi VW vozila sa bosanskohercegovačkih proizvodnih traka ponovo mogla krenuti u svijet. “To su bajke za malu djecu, nema od toga ništa”, kaže jedan stanovnik Vogošće naglašavajući da je Nijemcima Turska “važnija od Bosne”. Pojedini ističu kako je sve moguće “ako država ponudi dobre uslove”.
Među optimistima je i bivši radnik VW-a Hasan Kadrić. On kaže da se “ništa bolje ne bi moglo dogoditi ovom gradu, ali i državi” te da bi i “partneri iz VW-a” imali koristi od bosanskih radnika. “Kada smo počinjali, prvo se krenulo sa Bubom koju smo montirali ovdje u TAS-u, a onda je došao Golf A1, pa nakon toga i legendarna dvojka – Golf A2. Počeli smo raditi i ‘trojku’, ali nas je zaustavio rat”, kaže Kadrić prisjećajući se proizvodnje VW-a u Vogošći.
VW je planirao izgraditi fabriku u Turskoj, ali je procedura “zamrznuta” zbog vojne intervencije Ankare u Siriji. Zato je svoje usluge njemačkoj kompaniji ponudilo više zemalja, među kojima su se kao favoriti spominjale Bugarska, Rumunija i Srbija. BiH, na osnovu višedecenijskog iskustva saradnje sa VW, također vjeruje da ima dobre šanse.
Direktor sektora energetike i koordinator projekta “Razvoj automobilske industrije FBiH” u Privrednoj komori Federacije BiH Armin Hodžić kaže da se zahtjevi VW-a prvenstveno odnose na površinu od 400.000 m2 slobodnog prostora za izgradnju fabrike. “VW bi izgradnjom fabrike uposlio oko 5.000 uposlenika, od čega bi najmanje 650 bilo inženjera, mašinske i elektro struke. Vrijednost investicije je oko 1,4 milijarde eura. Fabrika bi bila izgrađena do 2023. godine, a planirani izvoz bio bi oko 4,5 milijardi eura odnosno 300.000 vozila godišnje”, kaže Hodžić za DW.
BiH je VW-u ponudila dvije lokacije za gradnju fabrike, jednu u krugu bivšeg TAS-a, odnosno sadašnjeg VW Sarajevo i “zamjensku” u Novom Gradu, kod Rajlovca. “Obje lokacije nude infrastrukturu neophodnu za brzu i sigurnu distribuciju dijelova i gotovih proizvoda. Također, ponuđene su i određene olakšice kada je u pitanju cijena određenih energenata što velikim dijelom utiče na konačni mjesečni račun kao i finansijsko učešće u nekim drugim režijama”, kaže Hodžić.
“Od 60 kompanija koje rade za automobilsku industriju i koje su članice Grupacije Automobilske Industrije pri Privrednoj komori Federacije BiH, njih desetak radi direktno sa Volkswagenom, odnosno kako mi to kažemo, imaju “lieferantski” broj direktno kod VW-a. Generalno gledano, kompanije iz BiH su prepoznate kao sigurni i pouzdani dobavljači kvalitetnih i pouzdanih dijelova koji su u stanju da se prilagode načinu i zahtjevima poslovanja Volkswagena”, tvrdi Hodžić.
Ekonomska čuda su rijetkost, a dolazak VW-a u BiH bi upravo predstavljao jedno takvo čudo, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić. “Teško je nabrojati sve benefite, od drastičnog rasta izvoza, preko zapošljavanja, pa sve do raznih lokalnih i regionalnih kooperacija, ali i unaprijeđenja imidža BiH kao zemlje za investiranje. U tom smislu, riječ je zaista o kolosalnoj investiciji”, kaže Čavalić.
On vjeruje i da bi slične investicije ublažile posljedice egzodusa iz BiH. “To bi u određenoj mjeri moglo zaustaviti egzodus, ali ne dugoročno. Ova procjena se temelji na iskustvu Slovačke, čije su fabrike omogućile određeni nivo životnog standarda, iako su usljed procesa evropskih integracija radnici orijentirani ka radu vani”, kaže Čavalić, napominjući da bi investicije, poput mogućeg povratka VW-a u BiH, pozitivno uticale i na sveukupne ekonomsko-političke prilike u ovoj zemlji.