Predsjednik Komisije “Justitia et pax” Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki uputio je Izjavu u povodu aktuelnih društveno-političkih procesa u zemlji, koju prenosimo u cijelosti:
Ne gubimo nadu da i kod nas ima života i budućnosti!
Duboko svjesni aktualnog stanja i društveno-političkih procesa u Bosni i Hercegovini, i ovom prigodom sebi i svim katolicima u našoj zemlji, iznova dozivamo u pamet činjenicu da je najvažniji temelj našeg povjerenja u povijest čovječanstva – pa tako i našu osobnu i zajedničku – vjera u Božju providnost i u njegovu ljubav. Pozvani smo, kao njegovi vjernici, svoju nadu položiti u prvome redu u Isusa Krista. Ne dopustimo da nas razočaranost zbog postojanja raznih nepravdi i sporog društvenog napretka spriječi u gledanju neizmjerne Božje dobrote i tolikih dobrih ljudi koji su nam poticaj da i sami činimo dobro drugima. Osobito nemojmo dopustiti da nam bilo tko ili bilo što ukrade našu, čvrsto utemeljenu, kršćansku nadu koja nam pomaže ostati na strani Spasitelja ljudskog roda koji je pobijedio zlo i smrt te nam je Put u vječni život. Duboko zahvalni svim ljudima koji nam čine dobro i pomažu nam ostati na putu dobra i čvrsto se pouzdajući u Božju providnost, dajemo potporu svima koji vjeruju da u našoj domovini Bosni i Hercegovini ima života i budućnosti.
Prisjetimo se smjerodavnih, ohrabrujućih riječi velikoga pape, svetog Ivana Pavla II. upućenih u Banjoj Luci prije petnaest godina: „Budućnost ovih krajeva ovisi o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti – čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra“. U duhu jasnih apela trojice posljednjih papa, pozivamo da svatko od nas na svom mjestu učini sve što je moguće na izgradnji mira i pravde. Potičemo sve da otvore svoje srce za one slabe, nemoćne, obespravljene… U isto vrijeme ponovo tražimo od svih odgovornih u političkom odlučivanju da zajednički učine sve što je potrebno kako bi vratili povjerenje naših sugrađana u državne institucije, te da napokon profunkcionira pravna država na cijelom području Bosne i Hercegovine.
Pape su uvijek iznova naglašavali kako je država dužna štititi prava svakog svoga građanina, pripadnika svakog naroda i nacionalne manjine, a ne da ta prava ograničava, da u praksi obespravljuje pojedince pa i cijeli narod. Ne možemo i ovom prigodom ne ukazati na gorku činjenicu, kada je u pitanju hrvatski narod i Katolička Crkva u BiH, da je u entitetu RS-a, koji čini gotovo polovicu zemlje, svršetkom 2017. u 69 župa živjelo samo 8.860 katolika, tj. oko 5% od njihova predratnog broja. Na žalost, u pojedinim dijelovima BiH slična je situacija i s druga dva brojnija naroda. Zar je moguće da oni koji su prognani ili oni koji su na pojedinom dijelu BiH ostali kao manje brojni ne pripadaju nikome pa ni unutar svoga naroda? Zar ne bi upravo oni, u ovom vremenu izgradnje zemlje i društva, trebali imati povlašteno mjesto kako bi se makar dijelom ispravila teška nepravda koju su preživjeli? U ime koga i u ime čega bilo tko, a pogotovo oni koji nose odgovornost, ima pravo otpisivati te ljude i držati ih na rubu kada je riječ o bilo kojem pa tako i o političkom pravu? Zar jednima treba sve, a drugima ne treba ništa i zar se tako misli izgraditi pravedno društvo, a na kraju imati i Božji i ljudski blagoslov?
Imajući sve to u vidu, potičemo sve djelatnike u politici i političkim strankama da u svoje programe i nastupe ugrade ponajprije odgovornost za zajedničko dobro i tako prevladaju vlastite, nerijetko uskogrudne interese. Podsjećamo da nas i vlastita povijest opominje da je, u iznalaženju dugoročnijih konstruktivnih rješenja, pogubno voditi se željom za dominacijom jednog nad pripadnicima drugih naroda, etničkih ili vjerskih zajednica. Smatramo nužnim – uvažavajući sve bogatstvo etničke raznolikosti – na pravedan način riješiti i pitanje Izbornoga zakona, ali ne samo u polovici zemlje nego u cijeloj Bosni i Hercegovini i to na način da sva tri konstitutivna naroda i svaki čovjek budu jednakopravni u svakom dijelu Bosne i Hercegovine. Koristeći postojeća iskustva složenih demokracija na europskom kontinentu, moguće je kreirati ustrojstvo naše države za svaki narod i svakoga njezina građanina, a ne samo za pripadnike nekog od domicilnih državotvornih naroda, jedne tradicionalne vjerske zajednice ili jedne partije. U iznalasku nužnog pozitivnog rješenja za sve ovdašnje narode, još jednom naglašavamo, da Bosni i Hercegovini treba više, odlučnije i učinkovitije pomoći i međunarodna politika, osobito političara iz zemalja supotpisnica mirovnog sporazuma u Daytonu 1995. godine.
Svjesni da se korjenite društvene, političke, pravne i gospodarske promjene, nužne za budućnost naše zemlje, ne ostvaruju samo unutar njezinih političkih odnosno državnih granica, smatramo neutemeljenim isprike brojnih svjetskih centara moći i njihova prebacivanja odgovornosti isključivo na neku „domaću razinu“. U isto vrijeme, smatramo iznimno važnim da domaći političari, osobito u ovoj izbornoj 2018. godini, odgovorno koriste javni prostor i suzdržavaju se od svega što nije primjereno javnom nastupu te budu svjesni da su pozvani biti primjer mladim naraštajima. Također pozivamo medije i medijske djelatnike da ne pristaju na trendove kulture odbacivanja (kako se izrazio papa Franjo) i elemente kulture smrti (kako je govorio sveti Ivan Pavao II.) nego da promiču svijest otvorenosti životu i ljubavi prema svojoj zemlji, svome kraju i zavičaju.
U ovom svetom vremenu priprave za Uskrs, pozivamo sve članove Katoličke Crkve u našoj zemlji na što temeljitiju duhovnu obnovu i ponovno otkrivanje ljepote evanđeoske poruke. Posebno potičemo svećenike, redovnike, redovnice, vjeroučitelje i druge pastoralne suradnike, ali i sve Kristove vjernike da – svatko na svome mjestu – dadne svoj prinos u ostvarenju nebeskoga kraljevstva dobra i mira. Budimo otvoreni prema svim svojim sugrađanima koje je Bog, u svom promislu, poslao na naše životne staze da, kao djeca jednoga nebeskog Oca, skladno živimo i izgrađujemo ovu zemlju.