Brojni su podvizi i primjeri njegovog ratnog herojstva, ali prije svega inteligencije, vojne osposobljenosti, neustrašivosti, o kojoj su s hvalom govorili i njegovi najžešći neprijatelji.
Za svoje ratne zasluge legendarni komandant, koji je život izgubio 5. augusta 1995, odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića dolini pokraj Bužima. Naime, nakon što su se spojile snage hrvatske vojske i Armije R BiH, pod čudnim okolnostima ubijen je na mjestu za koje Bužimljani tvrde da uopće nije bilo toliko opasno u odnosu na milion drugih kota i položaja na kojima se nalazio hrabri Nanić.
Brojni su podvizi i primjeri njegovog ratnog herojstva, ali prije svega inteligencije, vojne osposobljenosti, neustrašivosti, o kojoj su s hvalom govorili i njegovi najžešći neprijatelji. O liku heroja Izeta Nanića i njegovom značaju u zoni najuspješnijeg bosanskohercegovačkog korpusa najbolje govori svjedočenje pratioca Izeta Nanića, Sehudina Aleševića:
Naišli smo na jedno selo gdje su nas čekali žene, djeca, stari ljudi. Kao i obično mi smo iz pratnje bili ispred komandanta. Izašla je jedna stara nena i upitala me: ‘Sinko, koji je Nanić?’ Ja sam uzeo nenu za ruku i doveo je do Nanića. Tu su s nama bili svi komandanti brigada i komandant Petog korpusa. Ta nena, kad sam je doveo do komandanta, rekla je Izetu Naniću: Sinko, nisam muško da ti skinem kapu, ja ti skidam maramu.
Na današnji dan, 4.10.1965. godine u Bužimu rodio se brigadni general, komandant, vitez, legenda, gazija Izet Nanić…
Rodio se… Odrastao… I tog kobnog 05.08.1995. godine i ostao veliki i bezvremen za sva vremena, prenosi Krajina.