Na današnji dan prije 31 godinu u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu na živoj lomači spaljeno je više od 70 bošnjačkih civila.
Ubijeni su žene, djeca i starije osobe.
Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnjih ratnih zločina nad Bošnjacima koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.
Zločin poznat kao ‘Živa lomača’ desio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.
U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su pokušali spasiti se bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana. Ta beba je bila jedan od 51 člana porodice Kurspahić koji su spaljeni tog dana.
Sličan scenario se dogodio i 27. juna kada je zapaljeno 70 bošnjačkih civila u kući Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu.
Za zločine u Višegradu pred MKSJ-om osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.
Prema podacima Haškog tribunala, samo u maju i junu 1992. godine, ubijeno je više od 60 posto Bošnjaka sa područja Višegrada, a u periodu od 1992. do 1995. godine ubijeno je oko 3.000 višegradskih Bošnjaka, dok je u haškim presudama istaknuto da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”.
O tome svjedoči i podatak iz Haga da je u Višegradu 1991. godine živjelo 62 posto Bošnjaka, a 32 posto Srba. Samo šest godina kasnije, u Višegradu je živjelo 95,9 posto Srba i tek 1 posto Bošnjaka.