Enver Šehović, ratni komandant Prve slavne i viteške motorizovane brigade, poginuo je na današnji dan prije 29 godina, u 26. godini u odbrani brda Žuč. Legendarni komandant Šehović bio je jedan od najvećih heroja sarajevskog ratišta u proteklom ratu. Odlikovan je najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Oni koji su ga poznavali i imali priliku boriti se s njim protiv neprijatelja imaju samo riječi hvale za Šehu, kako su ga zvali.
Komandant Prve slavne – 111. viteške brigade poginuo je 27. jula 1993.godine. Život je taj dan izgubio i heroj Zahir Panjeta, ali i Panjetin brat Esad.
Enver Šehović rođen je 15. januara 1967. godine u fočanskom selu Bujakovina, u općini Foča, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevu će završiti Srednju vojnu školu kopnene vojske u kasarni Maršal Tito, a u Beogradu Vojnu akademiju. Nekad je sanjao da će studirati matematiku… Sa suprugom Zinetom dobio je kćerku Dalilu.
Po završetku Akademije, vratio se u Sarajevu, gdje je u “Maršalci” radio kao poručnik na obuci novih pitomaca Jugoslavenske narodne armije (JNA). Nakon napuštanja JNA priključuje se Teritorijalnoj odbrani (TO) naše zemlje., a 6. aprila 1992. pristupio je formiranju jedinice u naselju Velešići. Ostat će upamćeno da je zajedno sa svojim velikim prijateljem Safetom Zajkom oslobodio brdo Žuč.
Šehović je pretpostavljao šta se sprema. Kako je zabilježio ratni reporter i autor brojnih knjiga o sarajevskim bitkama i herojima, Šefko Hodžić, Šehović i njegov tadašnji kolega Alija Ismet ovako su razgovarali: „Već smo ranije osjetili da je Bosna u opasnosti. Vidjeli smo to iznutra jer je već polako počeo eskalirati srpski nacionalizam koji je prelazio u šovinizam. Jasno nam je bilo da moramo napustiti Kasarnu…”
Uvijek je bio sa svojim saborcima, na prvim linijama, učestvovao u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade od koje je poslije nastala Prva slavna i viteška motorizovana brigada. Jedan od njegovih prvih ratnih zadataka bila je blokada kasarne Maršal Tito. Agresor je planirao da napadom iz pravca Grbavice i Pofalića, uz pomoć oklopnjaka iz “Maršalke”, presiječe grad linijom Vogošća – Žuč – Pofalići – kasarna – Grbavica.
U kodnoj akciji “Grom” – koju danas poznajemo kao Pofalićka bitka, snage TO uz pomoć dobrovoljaca, običnih građana, 16. maja 1992. su počeli jednu od najvažnijih taktičkih bitaka u odbrani grada. Skoro neorganizirani i slabo naoružani, uspijevaju osloboditi Pofaliće i poraziti okupatora. Petog juna 1992. snage JNA napuštaju kasarnu Maršal Tito, a Enver Šehović otišao je tamo kako bi prikupio što više vojne literature… Kazao je „ovo će nama trebati”.
Komandanta Šehovića najbolje oslikava priča kada su trebali ući u selo Jezero koje je bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Sve je bilo spremno, a on je prije kretanja u akciju održao govor u kojem je rekao zabranio sve represalije nad civilima, rekavši da mi nismo armija jednog ili dva naroda, već cijele BiH.
Poginuo je 27. jula 1993. na Žuči, našla ga je granata pri komandovanju odbrane Golog brda. Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu pored svog prijatelja Safeta Zajke. Posthumno je odlikovan najvećim priznanjem “Zlatni ljilan” i “Herojem odbrambenog rata 92-95”, te jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime. Među mnogim borcima Armije RBiH živote je za odbranu domovine dalo i 18 pripadnika Specijalne jedinice Odreda policije “Bosna”.