Za Patriju piše: A. Čorbo-Zećo
Skupština Kantona Sarajevo pohvalila se jučer usvojenim zakonima, te istakla značaj usvajanja nekoliko znaonskih rješenja među njima i izmjene i dopune Zakona o koncesijama.
Ovim zakonom definiše se ko je izuzet iz obaveze potpisivanja koncesionog ugovora za predmet koncesije tako da su Kanton, Grad Sarajevo, općina u Kantonu, javna ustanova i drugo pravno lice koje je budžetski korisnik i čiji je osnivač Kanton, Grad Sarajevo ili općina u Kantonu izuzeti iz obaveze potpisivanja koncesionog ugovora za predmet koncesije.
Utvrđeno je ko i kada donosi pravilnike o naknadama za koncesiju iz pojedinih oblasti uz očitovanje lokalnih zajednica po predmetu koncesije.
Međutim postavlja se pitanje je li usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama od strane Skupštine Kantona Sarajevo u pravnoj koliziju s presudom Ustavnog suda BiH u vezi s predmetom Vareš.
Podsjećamo, presuda se odnosila na raspolaganje državnom imovinom na federalnom nivou, dok je zakonodavna inicijativa u Kantonu Sarajevo usmjerena na regulaciju koncesija unutar okvira kantonalnih nadležnosti.
Ustavni sud BiH je u prethodnoj presudi utvrdio da je Vlada Federacije BiH donijela odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta u Varešu bez saglasnosti Parlamentarne skupštine BiH, što je u suprotnosti s Ustavom BiH.
Dakle, bez titular nema adekvatnih rješenja niti to mogu raditi niži nivoi vlasti.
Međutim, zakonodavne aktivnosti na nivou Kantona Sarajevo, kao što je usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama, ne ulaze u nadležnost Ustavnog suda BiH, osim ako se ne odnose na državnu imovinu ili ne krše ustavne odredbe na državnom nivou.
Tako da se mora voditi računa da zakonodavna inicijativa u Kantonu Sarajevo ne bude u pravnoj koliziju s prethodnim odlukama Ustavnog suda BiH.
Moguća kolizija nastat će ukoliko se predmet koncesije odnose na državnu imovinu, npr. šume, vode, rudna bogatstva što je nadležnosti države.
Također ukoliko antonalni organi, oslobođeni koncesionog ugovora po ovom zakonu, počnu raspolagati državnom imovinom bez saglasnosti državnih institucija bilo bi direktno kršnjenje ustavne odredbe i sudske prakse Ustavnog suda BiH.
Sve mora biti pažljivo implementirana, kako ne bi došlo do zakonske kolizije s odlukama Ustavnog suda BiH, posebno u pogledu raspolaganja državnom imovinom. U suprotnom, postoji rizik od pravne ništavosti pojedinih odluka, kao i mogućih ustavnih apelacija.