Za Patriju razgovarala: A. Čorbo-Zećo
Nakon što je u javnosti objavljena informacija da je Sud BiH donio prvostepeni presudu kojom je utvrđeno da je nekadašnji visoki policijski dužnosnik Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo diskriminiran od strane Vijeća ministara BiH na nacionalnoj osnovi, kao Bošnjak, u konkursnoj proceduri za izbor i imenovanje rukovodilaca i zamjenika rukovodilaca agencija za sprovođenje zakona na nivou BiH, kontaktirali smo njegovog advokata Alena Nakića koji je u razgovoru za Patriju potvrdio navedenu informaciju.
On je istakao da donesena presuda predstavlja dosljedan izraz principa o diskriminaciji koji proizlaze iz presude Europskog suda za ljudska prava u poredmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine.
S tim u vezi advokat Nakić nam je potvrdio da su dokazi diskriminatornog postupanja, kako oni objektivne prirode, tako i oni subjektivne prirode, bili neumoljivi.
Navedeno naročito iz razloga sto je u postupku pred Institucijom Ombudsmena za ljudska prava, koji je prethodio pokretanju parničnog postupka, diskriminatorno postupanje prema gospodinu Đeliloviću, već bilo dokazano. Nažalost Vijeće ministara BIH je preporuku Ombudsmena u cijelosti izignorisalo.
„Koliko god da sam obradovan uspjehom u predmetnom postupku, nažalost sam istovremeno razočaran činjenicom da se u postupku pokušalo braniti kao zakonito da jedna te ista lista bude osnov za imenovanje rukovodilaca i zamjenika iz reda srpskog i hrvatskog naroda, a da se bošnjački kandidati eliminiraju bez da se donese odluka o poništenju konkursa, te za njihove pozicije raspiše novi konkurs.
Ta pojava ukazuje na jedan ozbiljan upliv politike u operativni rad agencija za sprovođenje zakona, koji je po samom zakonu zabranjen.
To ukazuje na spremnost da se biraju rukovodioci koji su politički podobni određenim političkim i etničkim opcijama, a ne oni koji su ostvarili najbolje rezultate u konkursnoj proceduri“, ističe Nakić.
Upravo je i Sud u presudi naveo da takvo postupanje predstavlja grubo kršenje propisa koji regulišu izbor i imenovanje rukovodilaca agencija za sprovođenje zakona.
„Kod opisanog stanja stvari jedina mogućnost je zapravo i bila utvrđenje diskriminacije i naknada štete, tako da pozicije onih koji su izabrani u konkursnoj proceduri koja je sprovedena, a da ranija nije stavljena van snage, nisu ugrožene“, napominje Nakić.
Međutim, predmet Đelilović će u pravnim analima ostati zabilježen kao prvi slučaj dokazane diskriminacije Bočnjaka na nacionalnoj osnovi i to u jednom od najvažnijih segmenata društva tj. u sigurnosnom segmentu.
S tim u vezi posebno Nakić naglašava da kod opisanog stanja stvari predmetno utvrđenje i dosuda naknade štete predstavljaju minimum satisfakcije, pri čemu puna može biti ostvarena samo otklanjanjem mehanizama diskriminacije kako Bošnjaci, a ni Hrvati, kao ni Srbi, ne bi došli u situaciji da od Vijeća ministara BIH budu diskriminirani na nacionalnoj osnovi kao što je to učinjeno gospodinu Mirsadu Đeliloviću.