Nevenka Tromp, profesorica na Univerzitetu u Asmsterdamu, koja je 12 godina provela kao istraživač u Haškom tribunalu u razgovoru za Klix.ba iznijela je očekivanja od drugostepene presude Ratku Mladiću, koju će Žalbeno vijeće Mehanizma za krivične sudove izreći u utorak, 8. juna.
Ratko Mladić je u prvostepenoj presudi osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i ratnih zločina. Najviše ogorčenja kod žrtava tada je izazvala činjenice da je Mladić presuđen samo za genocid u Srebrenici 1995. godine, ali ne i po tački optužnice koja ga je teretila za genocid iz 1992. godine u šest bh. općina. Također, nije bilo presude o međunarodnom oružanom sukobu na teritoriji BiH koji bi uključivao Srbiju od 19. maja 1992. godine.
Vrlo dobra poznavateljica rada i prakse Haškog tribunala, odnosno Mehanizma koji ga je naslijedio, analizirala je koliko je realno da se to promijeni u konačnoj presudi.
“U ovom trenutku možemo očekvati nekoliko scenarija, kaže prof. Tromp na početku razgovora.
Prvi scenarij: Potvrda presude iz 2017.
Prvi je, kako objašnjava, da se gotovo u potpunosti ponovi nepravomoćna presuda iz 2017. godine.
“Po toj presudi general Mladić je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Ali, on nije osuđen po točki optužnice za genocid za 1992. godina u šest općina – od kojih su dvije na području istočne Bosne, – Podrinju (Vlasenica i Foča); jedna na sjeveru Bosne – Posavini (Prijedor) i tri u sjeverozapadnom dijelu Bosne – Krajini (Ključ, Kotor Varoš, Sanski Most). Isto tako nije bilo presude o međunarodnom oružanom sukobu na teritoriji BiH koji bi uključivao Srbiju od 19. maja 1992 nadalje. Nisu bile dokazane niti UZP veze između Mladića i pojedinaca iz Srbije. Sudije su 2017. zaključile da Tužilaštvo nije dokazalo veze Mladića s Miloševićem, Stanišićem, Simatovićem, Šešeljem ili Arkanom – jer samo su njihova imena bila navedena u optužnici protiv Mladića, podsjeća prof. Tromp.
Drugi scenarij: Uvažavanje zahtjeva odbrane bilo bi katastrofa
Drugi scenarij, kako objašnjava, je da bi Mladić mogao biti oslobođen po svim tačkama optužnice kako je tražila njegova obrana.
“To je, naravno, nevjerojatna opcija i teško je da bi to bilo moguće po pravnoj osnovi: Tužilaštvo je u Mladićevom slučaju imalo prilike objedinjeniti i upotijebiti sve dokaze koji su bili dostupni i u predmetima Popović, Karadžić, Krstić i Tolimir u kojim je već prethodno bila donešena presuda za genocid. Međutim, kada se scenarij za oslobađajuću presudu spominju pred ovu pravomoćnu presudu ima veze s nepovjerenjem prema Tribunala koje je nastalo nakon jednog broja oslobađajućih presuda koje se teško pravno mogu objasniti od strane suda. Te oslobađajuću presude su bile teško primljene u javnosti, tj. od strane žrtava. U prvom redu tu mislim na pravomoćnu presudu generalu Momčilu Perišiću 2013. koji je od 1993. kad je došao na funkciju načelnik generalštaba bio nadređeni Ratku Mladiću koji nije bio samo vojni komandant VRS, nego je bio i komandant 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije. Ja ne vidim kako bi Tribunal mogao doći do oslobađajuće presude i vjerujem da će do toga doći”, kaže prof. Tromp.
Govoreći dalje o ovome, malo vjerovatnom scenariju, kaže da razumije uznemirenost.
“Stanovnicima poslijeratne Bosne se stalno govori da je pravda spora ali dostižna. U slučaju Mladića se čeka 26 godina na pravomoćnu presudu. I zamislite da sad ispadne da je pravda i spora i nedostižna. Oslobađajuća presuda bi bio katastrofalna potez Tribunala kojim bi Tribunal sebe totalno diskreditirao kao instituciju”, podcrtava ona.
Treći scenarij: Kompromisna presuda i Prijedor
Prema riječima profesorice Tromp, treći scenarij je će Tribunal donijeti kompromisnu presudu koja bi izašla u susret žrtvama genocida – npr. tako da se presudi za genocid u bar jednoj općini za 1992. godinu.
“Mislim da bi to mogla biti općina Prijedor, jer je Tužilaštvo samo u Mladićevom slučaju uključilo masovne grobnice pronađene na području Tomašice koja spada pod općinu Prijedor. Time bi Tribunal ovu presudu mogao proglasiti povijesnom i ušutkati kritičare i povratiti povjerenje žrtava. Ovakva presuda bi jako uznemirila međunrodnu zajednicu jer kako objasniti onda da je i pored prisustva UNPROFORa genocidni proces trajao od aprila 1992. do jula 1995., a da ga niti UN nit njegove pojedinačne članice nisu spriječile? Jer UN Konvencija za spriječavanje i kažnjavanje genocida to od svake zemlje potpisnice to nalaže. Srbija bi isto tako postala nervozna jer su zločini na području Prijedora počeli od aprila 1992., pa kao je po presudama Tribunala Srbija do sada bila uključena u međunarodni oružani sukob od priznanja nezavisnosti BiH do samo 19 maja 1992., to bi i Srbiju moglo implicirati u zločin genocida u općini Prijedor, kaže prof. Tromp.
Dio kompromisa kojim bi se izašlo u susret srpskoj strani po ovom scenariju, dodaje ona dalje, bila bi potvrda odredbe nepravomoćne presude – da nema međunarodnog oružanog sukoba u kojem je učestvovala Srbija od 19. maja 1992. godine nadalje. Isto tako, dodaje dalje, bi se potvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo UZP vezu između Mladića s Miloševićem i drugim pojedincima na nivou Srbije.
Četvrti scenarij: Genocid u još šest općina
Četvrti je idealan scenarij, kaže prof. Tromp. Iako naglašava da je vrlo malo vjerovatan, kaže da bi bilo dobro da se ipak artikulira.
“Idealno bi bilo kada bi ova pravomoćna presuda potvrdila da je zločin genocida počinjen 1992. u šest navedenih općina. Time bi se taj genocidni proces zaokružio i pokazalo bi se da su zločini protiv nesrpskog stanovništva u pomno i unaprijed planirani i izvođeni upravo u onim regijama koje se spominju u famoznom dokumentu Šest strateških ciljeva koje je objavila Skupština Rebubke Srpske u maju 1992. Ako bi se donijela odluka za genocid u Prijedoru recimo, ne bi samo bosanski muslimani bili zaštićena grupa UN Konvencijom za sprječavanje i kažnjavanje genocida nego i bosanski Hrvati, kaže naša sagovornica.
Govoreći dalje o ovome idealnom scenariju, kaže da ni pravedno bilo da se Mladiću presudi u njegovom svojstvu komandata 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije, jer je kao general te vojske bio detaširan na funkciju vojnog komandant VRS.
“Isto, tako bi idealan presuda trebala odraziti činjenicu da je Srbija kao država bila uključena u međunarodni oružani sukob u ratu u BiH od aprila 1992. do decembra 1995; da je Mladić bio dio UZP za planiranje i izvršavanje genocida koji je uključivao i Miloševića i druge naveden pojedince iz Srbije u Mladićevoj optužnici. Ime generala Momčila Perišića se uopće ne spominje u Mladićevoj optužnici bez obzir što je Mladić po vojnoj hijerarhiji bio podrežen generalu Perišiću, koji je bio načelniku generalštaba Vojske Jugoslavije”, objašnjava Tromp.
Stavovi sutkinje Nyambe neće biti odlučujući
Prof Tromp je prokomentirala i određene zebnje u javnosti zbog ranijih stavova predsjednice Žalbenog vijeća, sutkinje Prisca Matimba Nyambe. Ona je, podsjetimo, u izdvojenom mišljenju u slučaju Zdravko Tolimir napisla da se Tolimir, kojem je bilo suđeno za genocida u Srebrenici treba osloboditi po svim tačkama optužnice.
“Ovakvim komentarima se stvara atmosfera neizvjesnosti i nervoze i ljudi sad sa strepnjom očekuju pravomoćnu presudu. Tako da će se presuda 8. juna da general Mladić ostaje u zatvoru prihvatiti kao velika stvar. I ako mu se ne presudi niti za jednu općinu za genocid iz 1992. godine ljudi će reći s olakšanjem “Bar ga nisu oslobodili. Vrlo je indikativno to da bosanska javnost, osobito žrtve reagiraju već na spominjanje ovakve mogućnost s velikom dozom nervoze i straha da bi Mladić možda zaista mogao biti oslobođen. Ti strahovi su povezani s nekoliko oslobađajućih presuda u prošlosti, koje su dovele do velikog razočaranja od onih koji ovu presudu strpljivo čekaju više od 25 godina”, kaže prof. Tromp.
Dodaje da će ovu presudu Tribunal donijeti s posebnom pažnjom, jer je pretposljednja presuda u 28 godina od kako postoji Tribunal i imat će velikog utjecaja na način kako će se pamtiti ova institucija.
“U ovom kontekstu oslobađajućon presudi nema mjesta. Sve ove informacije o izdvojenom mišljenju sutkinje Nyambe su poznate od 2015. godine. No, povezivati ovo izdvojeno mišljenje s mogućnošću oslobađajuće presude nema temelja. Nemojmo zaboraviti da je Tolimir osuđen na doživotni zatvor i da mu je presuđeno za genocid u Srebrenici i Žepi bez obzira na to izdvojeno mišljenje. Njegova presuda je povijesno važna upravo zbog spominjanja Žepe jer je proglašen odgovornim, sukladno UZP-u, za ubojstva trojice muškaraca bosanskih muslimana iz Žepe, za koja su sudije utvrdile Vijeće utvrdilo da predstavljaju genocid. Iako je za očekivati da će stav sutkinja Nyambe prema genocidu biti isti kao u slučaju Tolimir, njeni stavovi neće biti odlučujući kao što nisu niti bili u Tolimir presudi. Odlučuje se većinom i nevjerojatno je uopće pomisiti da se može desiti da se Mladića oslobodi većinom tri sudije nasprama dva”, uvjerava prof. Tromp.