Norveška uprava za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost (DSA) zabilježila je tragove radioaktivnog cezija-137 duž granice s Rusijom.
Iako je nivo radioaktivnosti iznad uobičajenog, stručnjaci tvrde da nema razloga za zabrinutost jer izmjerene vrijednosti ne predstavljaju rizik za ljude ni okoliš, prenosi tportal.
Norveška dijeli 198 kilometara dugu granicu s ruskim poluotokom Kola na krajnjem sjeveru Evrope. Filteri zraka u Viksjøfjellu i Svanhovdu, koji se sedmično analiziraju, pokazali su prisustvo cezija-137 između 9. i 12. septembra.
Prema riječima Breda Møllera iz DSA-ine Jedinice za hitne intervencije, izmjereni nivo iznosi 5 µBq/m³ i, iako je viši od uobičajenog, ne smatra se opasnim.
– Nivo radioaktivnosti je viši nego inače, ali ne predstavlja nikakvu prijetnju za ljudsko zdravlje ili okoliš – rekao je Møller za Barents Observer.
Dodao je da će DSA u sljedećim danima provesti dodatne analize, no očekuje da će rezultati biti slični dosadašnjima.
Tokom provedenih analiza nisu otkriveni drugi radioaktivni izotopi, a još uvijek nije poznato jesu li slična mjerenja obavljena na ruskoj strani granice.
Također, filteri u sjevernoj Norveškoj i finskoj Laponiji nisu zabilježili povećanje cezija-137 u posljednjoj sedmici.
Cezij-137 se inače pojavljuje kao nusproizvod cijepanja unutar nuklearnih reaktora. Na ruskoj obali, duž poluotoka Kola, nalazi se više pomorskih reaktora na podmornicama i ledolomcima.
Iako je nedavno završena velika strateška vježba “Ocean-2024”, malo je vjerovatno da je otkriveni nivo cezija povezan s reaktorima koji su tada bili u pogonu.
Møller smatra da je curenje radioaktivnosti vjerovatnije tokom pokretanja ili održavanja reaktora ili pak prilikom rukovanja istrošenim nuklearnim gorivom.
Također, postoji mogućnost da su šumski požari odgovorni za prisustvo cezija-137 u atmosferi.
Ovaj radioaktivni izotop, koji ima vrijeme poluraspada od oko 30 godina, još uvijek se može naći u prirodi kao posljedica padavina iz nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine, pa čak i atmosferskih nuklearnih testiranja prije 1962. godine.
Kada izgaraju stara stabla, radioaktivne čestice mogu biti podignute u zrak i nošene vjetrom.
Osim mogućih lokalnih izvora, cezij-137 mogao je stići izdaleka. U arktičkom arhipelagu Nova zemlja ruski Rosatom tokom ljeta i rane jeseni provodi testiranja nuklearno pogonjene krstareće rakete Burejestnik.
Iako su ta testiranja strogo povjerljiva, uočeni su teretni brodovi i specijalni avioni u blizini testne lokacije Pankovo, što ukazuje na intenzivne aktivnosti.
Plavo obojeni transportni avioni Il-76 viđeni su na aerodromu Rogačevo, što sugeriše da su povezani s operacijama na tom području.
Međutim, prema DSA-i, smjerovi vjetra mogli su dovesti radioaktivne čestice iz udaljenih regija, što znači da stvarni izvor cezija-137 još uvijek nije pronađen.