Svjedoci smo ovih dana da je centar Beograd okupiran grafitima i muralima osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a beogradske fasade su na udaru ekstremističkih desničarskih grupa gotovo svakodnevno. Za to vrijeme nadležni šute na ovo sramotno veličanje ljudi pravosnažno osuđenih za genocid, a istovremeno Beograd se sve više pretvara u natpis “Ratko Mladić”. Kakvu poruku država šalje “zidom šutanja i nereagovanja”, možemo samo da pretpostavimo, piše Nova.rs.
Od Prve beogradske gimnazije, preko SANU-a, do običnih zgrada, beogradske fasade na meti su vandala gotovo svakodnevno, a ime Ratka Mladića i njegov lik ukazuje nam se u gotovo svim dijelovima Beograda. Ovo masovno ruženje Beograda posebno je došlo do izražaja posljednjih nekoliko dana.
Pored toliko historijskih ličnosti i uzora koje naša zemlja ima ponudi, pojedinci iz našeg društva su odlučili da svojim sugrađanima i beogradskim gostima ponude ni manje ni više nego – genocid i ratni zločin.
Ne samo da je uništavanje fasada estetski ružno i bahato, već ako smo primorani na divljanje “Mladićevih fanova”, vjerujemo da u tom slučaju iz naše historije imamo da ponudimo mnogo više pravih uzora za razliku od ratnih zločinaca, čija imena nam iskaču na svakom drugom-trećem ćošku u glavnom gradu Srbije.
Pa bi ti “muralisti” ako zaista vole svoju zemlju i ako su, kako to navodno tvrde za sebe, patriote mogli da više promovišu srpske naučnike, umjetnike, sportiste, kao i mnoge druge koji su svoju zemlju zadužili u pozitivnom smislu, a ne u vidu krvavih ratnih zločina i brutalnosti.
Međutim, važno je ukazati na dva aspekta u cijeloj priči, a to je reakcija države i šteta nastala divljanjem ovih, slobodno možemo reći, vandala, piše N1.