Stranke dvije Trojke su u parlamentarnu proceduru uputile svoj Prijedlog zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, međutim pravnici i organizacije su istaknuli nekoliko kritika na tekst zakona zbog bojazni da bi doveo do pravne nesigurnosti i nejednakosti građana pred sudovima.
Oglas
Ono što je posebno istaknula Organizacija za sigurnost i saradnju (OSCE) jeste da dvije tačke iz aktuelnog zakona koje se tiču nadležnosti u oblasti ratnih zločina nisu smjele biti izbačene.
Riječ je o aktuelnim odredbama člana 7, stav (3), tačke (a) i (b).
zauzimanje konačnog i pravno obavezujućeg stava vezanog za sprovođenje zakona Bosne i Hercegovine i međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine kojem je povjereno sprovođenje zakona Bosne i Hercegovine i
donošenje praktičnih uputstava za primjenu krivičnog materijalnog prava Bosne i Hercegovine iz nadležnosti Suda u vezi s krivičnim djelima genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i kršenja zakona i običaja rata, te pojedinačnom krivičnom odgovornošću vezano za ova djela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev bilo kojeg entitetskog suda ili Suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
Brisanje ovih odredbi zakona bi značilo da bi Sud BiH izgubio mogućnost zauzimanja stavova o primjeni zakonskih propisa iz njegove izvorne nadležnosti. Odnosno, u slučaju različite sudske prakse u primjeni zakona BiH i međunarodnih ugovora od strane sudova u BiH, Sud BiH ne bi mogao otkloniti pravnu neizvjesnost donošenjem konačnih i pravno obavezujućih stavova. Plastično objašnjeno, zakon bi mogao biti drugačije tretiran na sudovima npr. u Trebinji i Velikoj Kladuši, a Sud BiH ne bi dao nadležan dati konačni stav.
To naravno vodi do pravne nejednakosti i narušavanja pravne sigurnosti građana, što je suštinski element načela vladavine prava, propisan Ustavom BiH. Naime, ovi izbrisani članovi direktno proizilaze iz člana III(1)(g) Ustava BiH, iz kojeg se vidi da su izbrisani članovi zapravo operativni alat za provođenje ustavnog propisa.
Oglas
Predlagač zakona Predrag Kojović je kazao kako je iznenađen pismom OSCE-a u kojem upozoravaju na štetnost brisanja dva člana koji se tiču usklađivanja sudske prakse i navodi da usklađivanje nikada nije bilo u nadležnosti Suda BiH ili Apelacionog vijeća.
Međutim, Revidirana državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, koja uistinu nikada nije zaživjela, govori o potrebi ujednačavanja sudske prakse u predmetima ratnih zločina, a član 7(3)(b) sadašnjeg Zakona o Sudu BiH doprinosi postizanju tog cilja.
Ovo pitanje je posebno značajno imajući u vidu da je u posljednjih nekoliko godina vođenje postupka u velikom broju predmeta ratnih zločina, njih više od 1.000, preneseno sa Suda BiH na sudove u entitetima i Brčko distriktu BiH. Pri tome, Nadzorno tijelo za sprovođenje Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina nije održalo sastanak od početka decembra 2024. godine.
Osim toga, nije neuobičajeno da zadatak najvišeg suda bude tumačenje propisa nižim sudovima, kada je riječ o propisu iz nadležnosti tog suda, pri čemu zločin genocida, zločini protiv čovječnosti I ratni zločini predstavljaju krivična djela u izvornoj stvarnoj nadležnosti Suda BiH. Šta više, to se može vidjeti i iz entitetskih Zakona o sudovima, koji govore o tome da entitetski vrhovni sudovi usklađuju sudsku praksu u krivičnim djelima koje su u njihovoj nadležnosti.
S obzirom na to da ne postoji Vrhovni sud BiH, do sada je u zakonu ostavljena mogućnost Sudu BiH da zadrži autoritet u slučaju različitih interpretacija zakona. Kojović u reakciji navodi da su navedeni članovi izbrisani upravo zbog toga što bi Vrhovni sud BiH (koji ne postoji) trebao usklađivati sudsku praksu.
Drugim riječima, usklađivanje sudske prakse je izbačeno iz nadležnosti Suda BiH, Vrhovni sud BiH koji bi se time bavio – ne postoji, stoga se može zaključiti da princip pravne sigurnosti u tom dijelu ostao nezaštićeno pravo, mrtvo slovo na papiru.
Također se Kojović referira na tzv. Kijevske principe, za koje navodi da zastupaju stav da funkciju ujednačavanja sudske prakse ne bi smjeli vršiti redovni sudovi, kakav je Sud BiH. Međutim, te navode Kojovića nismo uspjeli potvrditi, odnosno, prema našim saznanjima, Kijevski principi, kao ni Varšavski principi koji su ih zamijenili, ni ne dotiču se ujednačavanja sudske prakse.