Ne nazire se rješenje agoniji oko 1.700 pacijenata koji se nalaze na listama čekanja Federalnog fonda solidarnosti za terapije i određene medicinske usluge u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Vlatka Martinović (HDZ), direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja (ZZOiR) FBiH krajem jula izjavila je da je potrebno 70 miliona KM kako bi se do kraja godine riješile liste čekanja.
10 miliona KM još nije operativno
Vlada FBiH u oktobru je izdvojila 10 miliona KM i pozvala kantonalne zavode zdravstvenog osiguranja da iznađu ostatak u iznosu od 60 miliona maraka. No ni tih 10 miliona od federalne vlade, kako su kazali iz ZZOiR FBiH, nije još operativno jer se čeka usvajanje Odluke o programu utroška sredstava iz budžeta.
U međuvremenu onkološki, reumatoidni i drugi teški pacijenti mjesecima čekaju na lijek koji im znači život.
Nakon što su proteklih sedmica obišli šest kantona u nadi da će u razgovoru sa vlastima osigurati 60 miliona KM, predstavnici udruženja pacijenata spremaju se ovih dana na novu “turu” sastanaka. Kažu kako im ne preostaje ništa drugo, a odustati ne namjeravaju.
Ovog puta sa direktoricom Federalnog zavoda Martinović te direktorom Zavoda zdravstvenog osiguranja KS Muamerom Kosovcem (NiP).
– Mi smo nedavno održali zajednički sastanak sa Kosovcem i ministrom zdravstva Enisom Hasanovićem (SDP). Kosovac je tom prilikom rekao da dio novca može posuditi. Nakon tog sastanka i Hasanović jednom mediju rekao da će se dogovoriti da se sredstva prebace. Nisam sigurna o kom iznosu je govorio, ali je kazao da je to dogovoreno na sastanku. Mi ćemo ponovo tražiti sastanak i sa njim, da suočimo i ministra zdravstva i Martinović, pa ćemo vidjeti šta će zajedno poduzeti – kazala je Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”.
Amira Lukovac Banda (46) iz Sarajeva, majka dvoje djece, oboljela je od karcinoma dojke. Trenutno je kaže u “sivoj zoni” jer lijek Keytruda, koji joj bukvalno znači nastavak življenja, na listi je za oboljele od melanoma.
To znači da on Amiri nije dostupan i da ga, želi li živjeti, mora sama kupovati. I to ne bi bio problem da terapija, koja se kupuje u apotekama u našoj zemlji, za 21 dan košta nevjerovatnih 11.900 KM, dok je u Turskoj duplo jeftiniji.
– Onkolozi su mi propisali četiri terapije, ja sam jednu kupila, a onda je pokrenut apel preko Pomozi.ba i prikupljen je novac za preostale tri terapije iz Turske. Upravo se vraćam sa kemoterapije, dobro sam jer imam lijek, ali život onkoloških pacijenata u našoj zemlji niko ne može shvatiti dok ne daj Bože ne dođe u takvu situaciju. Teška borba koja traje, a vi svaki dan u neizvjesnosti jer kad karcinom jednom stavite pod kontrolu, onda počinje druga agonija i razmišljanje – hoće li se vratiti – priča Lukovac Banda.
Onkolog se ustručavao da joj kaže
Sretna je Amira što konačno ima lijek, ali istovremeno i zabrinuta – šta će od polovine januara kad terapije potroši, a onda na kontroli ljekari donesu odluku da i dalje nastavi sa uzimanjem lijeka.
– Imam vrlo opasan oblik karcinoma koji nije hormonski ovisan, što znači da meni ljekari ne mogu produžavati život na taj način kao nekim drugim ženama. Moj onkolog je odmah na početku htio uključiti imunoterapiju za koju je kazao da bi to bilo dobro, ali je ona skupa, pa je ipak predložio hormonsku terapiju da probam. Ja naravno nisam znala da je imunološka terapija tako skupa. Međutim, kako se karcinom nije smanjivao, predložio je ponovo imunoterapiju, ponovivši da je skupa i da nije na listi lijekova Fonda solidarnosti. Nekako sam se snašla za prvu terapiju. Zahvaljujući Pomozi.ba osigurane su još tri, tako da sam mirna do 18. januara, ali se bojim ako ljekari produže uzimanje lijeka, šta ću. Ne bih smjela prekidati zbog bolesti. Ne preostaje mi ništa drugo nego se ponovo snalaziti kao i do sada jer ne vjerujem da će se išta riješiti do januara – govori Amira.
Ne može se, dodaje, načuditi da postoji lijek koji se u posljednjih godinu dana pokazao kao vrlo učinkovita terapija protiv teških oblika karcinoma dojke.
– Ne mogu da vjerujem da nadležni to znaju i mjesecima ništa ne čine kako bi pomogli oboljelima. Sad mi je jasan izraz lica i ponašanje mog onkologa koji bi mi rado propisao lijek koji će mi pomoći da ostanem živa, ali ne može jer je svjestan da nemam novca za njega. Zamislite u kakvoj mi apsurdnoj državi živimo. Imam staža 25 godina, svaki mjesec mi se odvaja za zdravstvo, ali ne pomaže, kad sam bolesna, novca jednostavno nema, a naša vlast potpuno imuna na probleme bolesnih jer zdrav bolesnom ne vjeruje – kazala je Lukovac Banda.