Policajac iz Priboja Dragan Zeković se izvinio Bošnjacima zbog uvredljive pjesme kojom se veliča genocid u Srebrenici, a koja se pjevala na veselju povodom rođenja njegovog sina. Oglasio se i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić s porukom Bošnjacima da je Srbija njihova zemlja i da će biti zaštićeni. Pokajanje i poruke mira su potrebne nakon ovakvih snimaka koji uznemire ne samo ljude druge nacionalnosti, već i svakog normalnog čovjeka. Problem je u tome što postoji opravdana sumnja u iskrenost takvih poruka, jer ko slavi rođenje vlastitog djeteta uz pjesmu o klanju druge djece ima veliki problem sa samim sobom, ali i s drugima.
Stanje na terenu demantuje Vučića, što on više priča o miru i stabilnosti Srbija pod njegovim vodstvom sve više klizi u radikalizam. Policija u Srbiji odavno ne reaguje na fašistički folklor sa sportskih terena, na ulicama brani murale ratnim zločincima, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se otkriti da je i za ljude u uniformama zločin prema „drugima“ opravdan i poželjan.
Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin još se nije oglasio zbog incidenta u Priboju, a i kako bi kada se samo dan ranije u medijima zapitao šta će Srbiji EU ako se mora prihvatiti genocid u Srebrenici. S takvom dilemom i uz poruku da je formiranje „srpskog sveta“ ključ opstanka srpskog naroda Vulin je (ne)svjesno ohrabrio policajce da se počnu dokazivati u nacionalizmu.
Da Vučić jedno priča, a njegova vlast drugo radi pokazalo je pred Novu godinu Ministarstvo odbrane. Režim u Srbiji je odlikovao učesnika genocida, osuđenog ratnog zločinca Vinka Pandurevića. Ne može se niko ljutiti na Bošnjake u Srbiji i BiH ako takvu poruku shvate kao spremnost susjedne države da ponovo podrži, ili počini novi genocid.
Razumljiva je i reakcija bivšeg načelnika Srebrenice Ćamila Durakovića koji smatra da je pjevanje policajca u Priboju ipak bilo uvjerljivije od njegovog izvinjenja. Policajcu je naime posebno žao „što se dodatno kreira loša atmosfera, preuveličava i pokušava napraviti mnogo gorim nešto što se, nije trebalo čuti na ovom veselju, niti bilo gdje drugo“. Uz novogodišnju čestitku „prijateljima Bošnjacima“ poručio je da će ubuduće uraditi ono što je kao policajac trebao istu večer, prekinuti spornu pjesmu „Srebrenice tako si mi mila, Dabogda se tri put ponovila…, Oj Pazaru novi Vukovaru, Oj Sjenice nova Srebrenice…, „Oj Fatima đe su ti dimije, u četnika oko Ledenika…“
Ne može niko zamjeriti Bošnjacima što „preuveličavaju“ kafansko druženje na kojem kako tvrdi policajac Zeković nisu svi pjevali spornu pjesmu. Nisu svi Srbi, ustvari velika većina njih odobravali zločine, ali su se dešavali. Bošnjacima u Priboju svakako je najviše u sjećanju otmica njihovih sunarodnjaka iz Sjeverina 1992. godine koji su nekoliko dana ubijani i bačeni u rijeku Drinu. Iako Srbija prema tvrdnjama njene vlasti nije zvanično bila u ratu njene policijske strukture nisu zaštitile Bošnjake iz Sjeverina.
Vjerujemo da je Zekoviću pokvareno slavlje zbog rođenja djeteta, ali ostaje dilema da li zbog uznemirenosti Bošnjaka, ili straha od sankcija koje bi nakon oštrih reakcija prema njemu i kolegama mogle biti izrečene u policiji. Iz komentara koji su uslijedili nakon Zekovićevog izvinjenja jasno je da mu veliki broj Bošnjaka ne vjeruje, jer na Balkanu još važi ona „što trijezan misli pijan izgovara“.
Ovaj slučaj samo je dodatno ogolio posljedice politike koju vodi aktuelna vlast u Srbiji. Zbog toga ne treba da se plaše samo oni koji nisu Srbi, jer je ova vlast već pokazala da je spremna obračunati se sa svojim neistomišljenicima. Nekad za to služe huligani s fantomkama, letvama i čekićima, a sve češće i policija nesposobna da shvati da svi koji su protiv Vučića nisu protiv Srbije. Za sada one kojima smeta veličanje ratnih zločinaca vlast hapsi i privodi, ali ostaje opomena da su u ratu ubijani i Srbi koji nisu htjeli ubijati druge. Za istinsko pomirenje i povjerenje nisu dovoljne lijepe riječi, već djela. Na Balkanu odavno niko ne spava mirno jer mu je to neko rekao da može, piše Patria.
