Media plan tužilaštava u Bosni i Hercegovini mnogi su advokati kroz više različitih slučajeva karakterisali kao najstrašniji pokušaj nedoraslih tužilaca i njihovih portparola da i prije dokazivanja i suđenja osude one koji su im cilj.
I nekako u posljednje vrijeme taj media plan tužilaštava je sve žešći, a profiliše se i određena kategorija medija koja služi za ispunjavanje takvih planova.
Korumpirani policajci sve je češći naslov u medijima koji se busaju u demokratska prsa, zaboravljajući na činjenicu da su nekog osudili a da mu suđenje nije ni počelo. I ne samo da su osudili te policajce, ugrozili su funkcionalnost njihovih porodica, stavili ogroman teret na pleća njihove djece. Javno ih prikazali kao gubavce neželjene u društvu.
I niko, ali niko od tih medija iz lanca tužilačkog media plana nije vodio računa o presumpciji nevinosti.
Zato, dio policajaca koji su pod uvjetom anonimnosti razgovarali s novinarima Patrije kažu: “Nikada više u uniformu”.
Nekada najbliži prijatelji danas od nas okreću leđa, naše porodice su pod strašnim pritiskom, a mi smo na stubu srama iako proces nije ni počeo.
Šest mjeseci proveli su u paklu pritvora s najgorim kriminalcima, lijegali i ustajali osvrćući se oko sebe. I sve to, kako kažu, da bi se nove vlasti pokazale strancima, naročito Amerikancu Ericu Larsonu kao vlast koja se bori protiv korupcije.
Zato je sve išlo tako pompezno. Zato se pričalo o stotinama krivičnih djela policajca u Kantonu Sarajevo i Istočnom Sarajevu. Zato su izmišljene priče o kupljenom kamionu za činjenje krivičnih djela, zato je neko bacio bubicu o lažnom, otuđenom radaru.
Dvadesetak ljudi trebalo je ocrniti do kraja, jer neko se pred Larsonom morao pokazati. U svemu su im pomagali i mediji koji od Larsona prave nadljudsko biće koje će za mjesec dana očistiti Bosnu i Hercegovinu od korupcije. A Larsona i njegovih čistki nigdje.
A istina je s druge strane priče. Optužnica je podignuta i stvari će uskoro biti mnogo bolje osvijetljene. Uskoro će se saznati da su radari, kamioni, avioni i milioni izmišljotina plasirani preko partnerskih medija kako bi sud javnosti zauvijek presudio odabranoj ekipi policajca.
Tako ćemo uskoro saznati ko je i kako odredio da baš ovi policajci budu prisluškivani i praćeni. Otkrit će se i na koji način je vođena istraga. Mnogi će se zapitati gdje su oni policajci za koje pola Kantona zna čime se bave i ko ih štiti.
Takvih pitanja neće biti u medijima tužilačkog media plana. Neće se takvi mediji pitati kako to da su ovi policajci toliko korumpirani a da je njihov komandir Željko Klisara ostao netaknut. Ili je loš komandir, ili…
A kuloari kažu da ako su policajci uzimali sokove i čokoladice, komandirove kafe bile su teške 10 i više hiljada KM. Ne Klisarine, nego generalno, vele policajci. Ono što je posebno čudno je i činjenica da komandir Klisara nije dozvolio policajcima da se organizuju i odnesu pakete kolegama. “Oni su otpisani”, rekao je navodno tada Klisara.
Policajci se također pitaju i ko je “sklonio” njihove kolege koji su radili za nekada moćne policijske rukovodioce. Jer, kažu, neki su naprasno sklonjeni s ceste, daleko od svega, a njih su slali na obronke Kantona.
Pitaju se i kako to da policajci s određenih općina nisu dotaknuti, a o njima se javno pisalo i ima li to veze s aktuelnim komesarom.
A onda, s gorčinom pričaju o optužnicama protiv njih. Kažu, u optužnicama piše da su neka NN lica, stavljala nepoznate iznose na vrata policijskih auta, iako se to i ne vidi i ne čuje.
Pričaju nam da kada saberu sve tačke optužnice njihov “kriminal” ne prelazi nekoliko stotina KM. Desi se, govore u jednom dahu, da čovjeka pustimo za neki prekršaj od 30, 50 KM, samo ga upozorimo. On ode, kupi dva soka, naročito u ljetnom periodu. I to je dio optužnica protiv određenih policajca.
I zaista, sjetih se i sam dva slučaja. Prvi je na samoj liniji između entiteta. Tačnije između Istočnog i Sarajeva. Zaustavila me dva policajca. Greškom sam ostavio stari stiker registracije. Pokažem novi i mlađi policajac mi vraća dokumente, govoreći prvom prilikom stani i zalijepi novi. Onaj stariji mi govori “da ti kolega nije vratio dokumente, ja bih te kaznio”. I marke nisam dao, ni soka.
Drugi slučaj desio se kada su ubijeni policajci Adis Šehović i Davor Vujinović. Policajcu koji je čuvao mjesto gdje je navodno ukradeno vozilo kupio sam sok, koliko se sjećam, coca – colu. Eto, priznao sam djelo, hapsite me.
No, policajci pričaju i jednu drugu priču. Kažu, zaustaviš teretno vozilo, zbog određenih prekršaja kazna je velika, napišeš je i kroz 10 minuta zove te komandir da je poništiš i ubuduće pustiš to vozilo te firme. A firmi je bilo više.
Govore policajci i o bezobraznim tužiocima nevezanim za ovaj slučaj. Kako kažu, te tužioce zaustavljali su “mrtve pijane” u kasnim satima, a oni se provlačili na tužiteljske značke. I kada su bili u pritvoru baš ti tužioci su ih pokušavali provocative. Ali su brzo odlazili, nakon podsjećanja na pijane noći i vožnje pod dejstvom alkohol.
“I sve to nije kriminal, a eto mi smo kriminalci, od kojih ljudi bježe zbog medijskih natpisa i pompe pokrenute u Tužilaštvu”, rekoše nam.
Objašnjavaju da njihovi advokati još nisu dobili ništa od dokaza, da ni oni ne znaju ko, šta i kako. Poručuju da će istrajati, zarad porodica i da će dokazati da nisu onakvi kakvi su prikazani.
“Jednom od naših kolega nuđeno je da može odmah kući ako potpiše izjavu da je drugi kolega uradio nešto. Odbio je i vraćen u pritvor. Drugi je prihvatio i odmah otišao kući. U nedostatku dokaza i na klimavoj optužnici pokušali su nas posvađati i podmetnuti ono što se nije nikada desilo”, pričaju optuženi policijski službenici.
Kažu da znaju da se o zakon nisu ogriješili, da znaju ko jeste i da će to reći na vrijeme. Ističu da će se na izjašnjavanju izjasniti da nisu krivi.
Od Suda očekuju pošteno suđenje, kada je već sve ovo prije bilo nepošteno.
“Plakali smo kada je u jednoj ćeliji pretučen naš kolega. I to je zataškano uz pomoć uprave zatvora i pojedinih medija. Idemo do kraja, dokazat ćemo da nismo krivi”, zaključili su policajci.