Pripadnici Vojske Republike Srpske su 27. februara 1993. na željezničkoj stanici Štrpci u BiH, iz voza na liniji Beograd-Bar izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Identitet dvadesete žrtve nikada nije otkriven.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga.
Za ovaj zločin do sada su pravnosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. U sudskom postupku koji je protiv Nebojše Ranisavljevića vođen pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) utvrđeno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade VRS, koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila voz u stanici Štrpci i iz njega izvela 18 putnika Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu neutvrđenog identiteta, koje su potom vojnim kamionom odvezli u prostorije osnovne škole u mestu Prelovo kod Višegrada.
Nakon što su im oduzeli sve vrijedne stvari i pretukli ih, vezali su ih žicom i odvezli u napuštenu kuću u obližnje selo Mušići, gdje su im naredili da legnu, a zatim su ih Milan Lukić i Boban Inđić ubili. Za to vrijeme Ranisavljević je čuvao stražu ispred kuće. Kada je jedan od otetih putnika pokušao da pobjegne, Ranisavljević ga je ranio, a potom je ranjenog putnika ubio Milan Lukić. Ranisavljević je 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Tokom suđenja Ranisavljeviću, na osnovu dokumentacije ŽTP „Beograd” utvrđeno je da je otmica bila unaprijed planirana i da su predstavnici državnih organa Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) bili upoznati sa postojanjem plana da se na stanici Štrpci izvrši otmica putnika muslimanske nacionalnosti. ŽTP je o tom planu obavijestio Ministarstvo odbrane SRJ, Užički korpus Vojske Jugoslavije i Državnu bezbjednost, ali ništa nije preduzeto da se otmica spriječi.
Mićo Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je da je učestvovao u premlaćivanju civila i da je čuvao stražu prilikom njihove otmice iz voza i likvidacije, te je sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine 2016. godine zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu kojeg je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Za zločin u Štrpcima pred Sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.
Milan Lukić osuđen je u Hagu na doživotni zatvor, ali ne i za otmicu putnika u Štrpcima.
U Srbiji je zbog zločina počinjenog u Štrpcima Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo optužnicu u martu 2015. godine protiv pet lica. Optužnicu sud do danas nije potvrdio, već ju je nekoliko puta vraćao TRZ-u na dopunu.
U 15.48 sati na Glavnoj željezničkoj stanici u Beogradu obilježavanje godišnjice
Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Inicijativa mladih za ljudska prava podsećaju da porodice žrtava 25 godina čekaju na sudsku pravdu u Srbiji i na priznanje statusa porodica civilnih žrtava rata. Oni će obilježiti 25. godišnjicu zločina u Štrpcima danas sa početkom u 15:48 sati pred ulazom u Glavnu željezničku stanicu u Beogradu.
Posljednje putovanje
Na posljednji put prije 25 godina na voz za Beograd su se ukrcali: Esad Kapetanović (19 godina), Ilijaz Ličina (43), Fehim Bakija (43), Šećo Softić (48), Rifet Husović (26), Ismet Babačić (30), Hail Zupčević (49), Adem Alomerović (59), Rasim Ćorić (40), Fikret Memetović (40), Favzija Zeković (54), Nijazim Kajević (30), Muhedin Hanić (27), Safet Preljević (22), Džafer Topuzović (55), Jusuf Rastoder (45), Zvezdan Zuličić (23), Tomo Buzov, te najmlađi među njima, šesnaestogodišnji Sead Đečević.
(E.L.)