Ovih dana se društvenim mrežama i šire medijima objavljuju informacije o profitnoj marži trgovačkih lanaca u Federaciji BiH, a usklađuju se priče o cijenama i aktualnom bojku.
Prema toj tabeli, najnižu profitnu maržu u FBiH ima Konzum od 2,2 posto, a najveći hercegovački Nameks od skoro 8,2 posto, dok je prosjek devet najvećih lanaca 6,46 posto, piše BiznisInfo.ba .
Ne, ono što se mora primijetiti iz komentara na društvenim mrežama i portalima, jeste da mnogi ne razumiju ovaj pojam. Naime, mnogi su komentirali da se iz ovoga vidi koliko lanaca “uzima” za sebe od prodatih proizvoda.
Očito je da su mnogi čitatelji, ali i oni koji pišu o ovome, pobrkali ovaj pojam sa maloprodajnom maržom.
Pojasnimo, maloprodajna marža je dio novca koji prodavac uzima za sebe po prodatom proizvodu. Ako na hljeb koji košta 2 KM prodavac uzme deset feninga, njegova maloprodajna marža je pet posto.
Ne, neto profitna marža, a to je podatak koji se ovih dana vrti u javnosti, nešto je sasvim drugo. Taj podatak predstavlja odnos dobivenih i ukupnih prihoda poduzeća na kraju godine.
Dakle, ako je kompanija imala ukupni prihod od sto milijuna KM, a 90 milijuna KM ukupne rashode, ostvarila je dobit ili zaradu od deset milijuna maraka, pa je njena profitna marža deset posto.
Ovdje je važno naglasiti da ukupne rashode ne čine samo nabavna cijena robe, već su tu i brojni drugi operativni troškovi. Svi ovi troškovi mogu povećati ili smanjiti dobit, a na taj način povećati ili smanjiti profitnu maržu.
Drugim riječima, ako neka kompanija ima veću profitnu maržu, ne znači nužno da ima i veću maloprodajnu maržu niti da uzima više novca po prodatnom proizvodu.
Na primjer, ako jedan trgovinski lanac posluje u svojim objektima, a drugi u unajmljenim, ovaj prvi će imati manje troškove po tom osnovu, čime će imati manje ukupne rashode pa samim time i veću dobit i veću profitnu maržu.
Ili, ako je jedna tvrtka provela projekte energetske učinkovitosti, pokrenula vlastitu proizvodnju struje npr. instalacijom solarnih elektrana, to joj je omogućilo da drastično smanji račune za električnu energiju, odnosno da smanji ukupni rashod i poveća profitnu maržu.
Ili, ako je neka tvrtka opterećena kreditima ili ranijim dugovanjima, njihova isplata će joj povećati rashode, smanjiti dobit i istim time smanjiti profitnu maržu.
Ovo su samo neki primjeri koji govore što sve može utjecati na profitnu maržu.
Dakle, profitna marža je podatak koji je prvenstveno bitan vlasnicima, potencijalnim investitorima itd., da bi se vidjelo kakva je profitabilnost tvrtke, odnosno kakvo je njeno zdravlje.
S aspekta potrošača ovaj podatak zapravo nije posebno bitan iz jednostavnog razloga koji smo već objasnili – to što neka tvrtka ima manju profitnu maržu, ne znači da ima manju maloprodajnu maržu, odnosno ne znači da su u njezinim prodavnicama proizvodi jeftiniji.
Tvrtka koja ima manju maloprodajnu maržu i jeftinije proizvode, može na kraju godine imati veću dobit odnosno veću profitnu maržu, ako je riječ o učinkovitoj tvrtki koja je optimizirala sve aspekte svog poslovanja.
Sa aspekta potrošača, samo je jedan način da se zaključi koji trgovac više “uzima” za sebe – a to je da obiđe više trgovine, uporedi cijene namirnica koje najčešće kupuje, i kupnju obavi tamo gdje cijene u prosjeku budu najniže.
Na taj će način, kao prvo, napraviti uštede u vlastitom proračunu, kao drugo izgraditi onog trgovca koji ima najniže cijene i kao treće bojkovati sve otale kod kojih su cijene više.