Stotine hiljada Palestinaca, građana Izraela, u utorak nisu došli na posao, kao i radnici širom okupirane Zapadne obale i u Gazi, protestujući protiv nasilja nad arapskim Izraelcima, izraelske vojne kampanje usmjerene protiv militanata Hamasa u Gazi i prijeteće deložacije nekoliko porodice iz njihovih domova u istočnom Jerusalemu.
Ulice su bile puste u arapskim područjima i u Izraelu i na okupiranim teritorijama.
Umjesto toga, Palestinci su se okupili na centralnim trgovima, mašući palestinskim zastavama, slušajući govore i skandirajući protiv izraelske politike. Ispred Ramale, grupa Palestinaca, koja se okupila odvojeno od demonstranata, zapalila je vatru na glavnoj cesti i kasnije razmijenila živu vatru s izraelskim vojnicima.
Otkako su stotine hiljada Palestinaca pobjegle ili protjerane iz svojih domova 1948. godine, podijeljeni su ne samo geografski, već i iskustvom življenja.
Bili su raštrkani po Gazi, Zapadnoj obali i širem Bliskom Istoku, kao i samoj državi Izrael. Neki su se borili pod različitim oblicima vojne okupacije, dok su drugi dobili izraelsko državljanstvo, neminovno mijenjajući svoj nekada zajednički identitet.
Ali u utorak, milioni njih okupili su se u generalnom štrajku u znak protesta zbog djelovanja Izraela, u onome što su mnogi Palestinci opisali kao rijetku manifestaciju političkog jedinstva.
Mustafa Barghouti, nezavisni političar koji je u utorak ujutro prisustvovao skupu u centralnoj Ramali, rekao je da su protesti “vrlo važan dan”.
“To odražava kako Palestinci sada vode jedinstvenu borbu protiv istog sistema apartheida,” dodao je.
Izrael žestoko odbacuje dugogodišnje optužbe Palestinaca za aparthejd, što je sada tvrdnja malog, ali sve većeg broja nadzornih tijela za zaštitu prava, uključujući Human Rights Watch prošlog mjeseca.
Izraelski zvaničnici kažu da je okupacija Zapadne obale privremena mjera dok se ne postigne mirovni sporazum. A blokada Gaze, tvrde, sigurnosna je mjera kako bi se spriječilo Hamas, islamistička militantna skupina koja kontroliše Gazu i protivi se postojanju Izraela, da nabavi oružje. Oni također ističu kako arapski državljani Izraela imaju pravo glasa i izbora zastupnika, imaju predstavništvo u izraelskom parlamentu i često postaju sudije i visoki državni službenici.
“Tvrditi da su izraelske politike motivisaen rasizmom neutemeljeno je i nečuveno, a umanjuje vrlo stvarne sigurnosne prijetnje izraelskim civilima koje palestinski teroristi predstavljaju.” rekao je Mark Regev, viši savjetnik izraelskog premijera.
Međutim, mnogi Palestinci s obje strane granice između Izraela i okupiranih teritorija kažu da su žrtve istog sistema ugnjetavanja, različitog intenziteta i nudi Arapima različite nivoe slobode, ali u konačnici nastoji utvrditi nadmoć Jevreja gdje god je taj sistem na snazi.
“Mi smo jedna velika porodica”, rekla je Enass Tinah, 46-godišnja istraživačica na protestu u Ramali.
“Ono što se događa u Gazi, u Lyddu i na Zapadnoj obali, to je ista patnja”, rekla je.
Neki nisu sudjelovali u štrajku, uključujući zdravstvene radnike na sjeveru Izraela, koji su smatrali da imaju moralnu potrebu nastaviti raditi, i arapske stanovnike Abu Ghosha, grada zapadno od Jeruzalema poznatog po dobrim odnosima između Arapa i Jevreja.
Drugi Palestinci štrajk su jednostavno vidjeli kao pokušaj solidarnosti s Gazom i jačanja poziva na nezavisnu palestinsku državu.
Međutim, za neke je štrajk, i jedinstvo koje simbolizuje, znak nove paradigme za palestinsku stvar.
Za Enass Tinah stara nada u nezavisnu Palestinu sada se čini malo vjerovatnom. Jedna država za Palestince i Jevreje, s jednakim pravima za obje zajednice, sada joj se čini kao bolji cilj.
“Tu se krećemo, jedna država sa jednakim pravima za sve građane”, rekla je, te dodala da ne zna kako bi to izgledalo ali smatra to novim putem.