Senad Pećanin, sarajevski advokat i novinar oglasio se na društvenoj mreži Facebook, poručivši da svi oni koji cjelovitu, suverenu, multietničku Bosnu i Hercegovinu doživljavaju svojom državom morali bi dati odgovor na pitanje: ” Ulagati u iluziju namjere EU da integriše BiH ili u pripreme za oružanu odbranu cjelovitosti BiH.
Poručio je kako je pred bh. političarima koji se barem deklarativno zalažu za integraciju BiH u EU je teška dilema: vjerovati svojim očima ili jeftinim, ispraznim obećanjima EU? Da li nastaviti sa urušavanjem i ono malo državnih nadležnosti koje pripadaju BiH, prihvatajući ucjene Dodika i Dragana Čovića, radi ispunjenja “kriterija” EU koja se prema BiH odnosi kao zla maćeha?
Objavu sa društvenih mreža prenosimo u cjelosti:
ULAGATI U ILUZIJU NAMJERE EU DA INTEGRIŠE BiH ILI U PRIPREME ZA ORUŽANU ODBRANU CJELOVITOSTI BOSNE I HERCEGOVINE?
Svi oni koji cjelovitu, suverenu, multietničku Bosnu i Hercegovinu doživljavaju svojom državom morali bi dati odgovor na ovo pitanje, polazeći od sljedećih činjenica:
⁃da Evropska unija ne nudi nadu ne samo za dogledno članstvo BiH vec ni za početak pregovora ( izglednije višedecenijskih nego višegodišnjih) o članstvu;
⁃da NATO insistira na saglasnosti Milorada Dodika ( Vladimira Putina, Aleksandra Vučića) za ulazak u savez, unatoč važećem Zakonu o odbrani BiH i činjenici da je nikada povučeni zahtjev za članstvo potpisao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović;
⁃da je Visoki predstavnik, kao i Misija EU u BiH, unatoč retorici, saveznik političkih snaga koje ne kriju ciljeve – secesiju dijela teritorije BiH ( Dodik) i daljnu etno-teritorijalnu podjelu države ( Dragan Čović);
– da i za grubo narušavanje elementarnih principa ustavnosti i zakonitosti ( poput jednodnevne suspenzije Ustava FBiH) Visoki predstavnik ima podršku SAD, Velike Britanije i Njemačke;
⁃da Visoki predstavnik i Vijeće za implementaciju mira ( kao i bh. vlasti, uključujući i njen “bošnjački dio”) godinama ignoriraju obavezu BiH na provođenje odluka Evropskog suda za ljudska prava ( a odnedavno i posljednju odluku u slučaju”Slaven Kovacevic”);
⁃da se svako ( neispunjeno) obećanje Milorada Dodika i Dragana Čovića o provođenju kljucnih reformi kao uslovu za otpočinjanje pregovora o članstvu sa EU plaća daljnim slabljenjem nadležnosti državnih institucija i organa ( preuzimanjem državnih i jacanjem nadležnosti entiteta i “županija”);
⁃da je sve izvjesniji i kompletniji Dodikov pokušaj “mirne” secesije Republike Srpske, s ciljem otcjepljenja entiteta i pripajanja Srbiji, uz međufazu hitnog raspoređivanja međunarodnih “plavih šljemova” čiji će zadatak biti sprječavanje otpora secesiji, a ne sprječavanje secesije;
⁃da slabi odlučnost Zapada da nastavi pomoć Ukrajini u otporu ruskoj agresiji;
⁃da SAD, UK i Evropska unija svesrdno pomazući izraelski gonocid nad Palestincima u Gazi krše čak i najelementarnije principe humanizma i međunarodnog prava;
⁃da recentni rezultati izbora u nizu zemalja ( Holandija, Argentina, Srbija), kao i vjerovatni rezultati predstojecih izbora ( SAD, Rusija, Francuska) ne daju osnova za ovekivanja bitno drugacijih trendova globalne politike…
*Santayana:”Ko zaboravi proslost osudjen je da je ponovi.”
Odbijanjem “zelenog svjetla” za otpočinjanje pregovora sa Bosnom i Hercegovinom Evropska unija je još jednom pokazala svoju kratkovidost kada je Zapadni Balkan u pitanju. Umjesto da svojim jasnim stavom pošalje poruku o neprihvatljivosti permanentne krize koju u regionu održavaju Putin, Vučić i Dodik, EU podržava upravo njih. Nije BiH partner Evropske unije, već je to, ma kako paradoksalno izgledalo- Milorad Dodik. Svojim stavom prema BiH EU demonstrira upravo tu činjenicu posebno imajući u vidu drugačiji odnos EU prema Ukrajini i Moldaviji. Naravno, jasno je da ni o kakvom principjelnom postivanju kriterija za otvaranje pretpristupnih pregovora nema ni govora: koliko god postojalo razloga za utvrdjivanje činjenice da BiH ne ispunjava kriterije, još manje ih ispunjavaju Ukrajina i Moldavija. Pred bh. političarima koji se barem deklarativno zalažu za integraciju BiH u EU je teška dilema: vjerovati svojim očima ili jeftinim, ispraznim obećanjima EU? Da li nastaviti sa urušavanjem i ono malo državnih nadležnosti koje pripadaju BiH, prihvatajući ucjene Dodika i Dragana Čovića, radi ispunjenja “kriterija” EU koja se prema BiH odnosi kao zla maćeha.