Piše: Nedžad AHATOVIĆ
U jednom od svojih intervjua (10.10.2016. godine list „Politika“), komandant Vojske Srbije general Ljubiša Diković je u sigurnosne rizike po Srbiju ubrojio i povišene političke i međuetničke tenzije po srpske zajednice u regionu.
Na ovu izjavu iz Bosne i Hercegovine nije bilo skoro nikakvih reakcija, ali je zato na skorašnju izjavu predsjednika R. Srbije Aleksandra Vučića da će Srbija u 2019. godini imati najjaču vojsku u regionu reagirao kandidat za člana Predsjedništva BiH Denis Bečirović. Ovu reakciju sam ja lično shvatio ukontekstu ovogodišnjih općih izbora, jer osim dijagnoze stanja i fraza poput famoznog povećanja budžeta i čuvene rečenice – cilj treba biti da od Oružanih snaga napravimo respektabilnu vojsku koja ispunjava standarde NATO-a, gospodin Bećirović, a istini za volju niti bilo koji drugi kandidat za Predsjedništvo BiH nije ponudio suštinsko i konkretno rješenje za reformu, rekonstrukciju i modernizaciju Oružanih snaga BiH.
Ako polazimo od činjenice da su Oružane snage BiH jedinstvena vojna sila Bosne i Hercegovine i da one nisu ustavna kategorija, već je njihovo funkcioniranje regulirano Zakonom o odbrani koji je usvojen konsenzusom, mene čudi kako to da gospodin Bećirović kao iskusni državni parlamentarac nije bio na fonu da se Oružane snage BiH učine ustavnom kategorijom kroz amandmane na Ustav BiH.
Sa druge strane, gospodin Bećirović se poziva na strateške dokumente Pregled odbrane i Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH za koje kaže da su temelj za modernizaciju OS BiH, što je tačno, samo ne na prijeko potrebnom strateškom nivou.
Pregled odbrane kojeg je Predsjedništvo BiH usvojilo u decembru 2016. podrazumijeva viziju Oružanih snaga BiH u narednih 10 godina. Ovim dokumentom predviđeno je smanjenje broja profesionalnih vojnih lica sa 10.000 na 9.200, rezervnog sastava sa 5.000 na 4.600, dok je broj civila ostao nepromijenjen 1.000 ljudi. Također, smanjen je broj perspektivnih lokacija sa 63 na 57 od čega su šest skladišta municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Smanjenjem se vodilo računa o entitetskom i regionalnom balansu.
U strukturi pješačkih brigada, u okviru svih prvih pješačkih bataljona, definirane su prve motorizirane čete, koje po svojoj strukturi i opremi u potpunosti ispunjavaju implementaciju NATO koncepta operativnih sposobnosti i ocjenjivanja. U cilju poboljšanja i unaprijeđena inženjerijske podrške pri pješačkim brigadama ugrađene su inženjerijske čete koje će biti popunjavane jednim aktivnim inženjerskim vodom, dok će seostali dio nalaziti u rezervi.
Kada je riječ o logističkoj podršci, gdje je to neophodno ugrađene su logističke jedinice, a radi poboljšanja direktne logističke podrške. U Brigadi zračnih snaga pored postojećih jedinica uvedena je i dodatna letačka četa (!?). Zadržani su postojeći lanci komandovanja i kontrole te sve jedinice ranga brigade, pri čemu su iz sastava Brigade taktičke podrške tri bataljona među kojima i vojno-obavještajni bataljon stavljeni direktno na vezu Operativnoj komandi Oružanih snaga BiH što je trebalo biti urađeno od početka. Sve ostale jedinice iz sastava Brigade taktičke podrške i dalje ostaju u njenom sastavu.
Dakle, propušteno je u strukturalnom smislu organizacije lanca rukovođenja i komandovanja Brigadu taktičke podrške podići na mirnodopski nivo divizije i popuniti je materijalno i tehnički sa sredstvima dostatnim za rapidno povećanje brojnog stanja u vanrednim i ratnim uvjetima na nivo dvije oklopne brigade i jednom mehaniziranom brigadom punog sastava (apsolutna popuna tenkovima, transporterima i oružanim sredstvima artiljerijsko raketnog diviziona i diviziona trupne PZO srednjeg dometa), dok bi mirnodopski ustroj ove ključne jedinice za borbenu sposobnost i taktičku fleksibilnost OS BiH činili sastavi ranga bataljona.
Uz Plan odbrane Ministarstvo odbrane sačinilo je i „Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH“. Planom modernizacije predviđena je, između ostalog, i nabavka novih helikoptera, vozila generalne upotrebe i borbenih oklopnih vozila – točkaša za pješaštvo (najvjerovatnije hrvatskih licencno proizvedenih transportera PATRIA koji se rade u Slavonskom Brodu), kvalitetnih protiv-oklopnih sistema, protuzračnih sistema i oruđa, opreme za pomoć civilnim strukturama kao i opreme za jačanje kapaciteta za borbu protivterorizma.
Dakle, (ono što je poznato javnosti) od ključnih stavki za povećanje borbene gotovosti Oružanih snaga BiH nema nabavke avijacije fiksnih krila, nema nabavke savremenih artiljerijskih sistema i tenkova, zatim savremenih bespilotnih letjelica i modernih sredstava vojne komunikacije itd. Što znači da od strateškog povećanja borbenih sposobnosti OS BiH za sada nema ništa, jer nema političkog konsenzusa između predstavnika sva tri naroda za takvo što. Tako da od famozne modernizacije OS BiH na potrebnom strateškom nivou o kojoj je u svojoj reakciji govorio gospodin Bećirović nema ništa.
Istini za volju, gospodin Bećirović osim nepoznavanja materije i pored svog mandata u Parlamentu BiH, ne može snositi ključnu odgovornost za takvo stanje u OS BiH, odgovornost za to leži isključivo na političkim predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda u BiH koji još kalkuliraju sa kombinacijama o podijeli zemlje. U tim kombinacijama dobro ustrojene i naoružane OS BiH su prva i osnovna prepreka ostvarivanju tih geografsko-političkih aspiracija. Zato se pribjegava naoružavanju entitetskih MUP-ova i enormnom povećanju njihovih specijalnih sastava.
Recimo da MUP RS ima 5000 policajca naoružanih sa dugimcijevima (nasuprot 9000 vojnika OS BiH), oklopna vozila, nedavno nabavljen super moderni helikopter AW119 ’’Koala’’ kupljen po cijeni od 9,33 miliona KM itd. Ovdje je interesantno istaći da se upravo ovih dana vrši ubrzani remont 16 tenkova M-84A koji se nalaze u sastavu 6. Pješadijske brigade OS BiH na poligonu na Manjači i skoro otpisani služe za osnovnu obuku.
Oružane snage BiH u miru imaju osnovni zadatak tzv. strateškog odvraćanja od bilo kakvog pokušaja narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH. Da bi taj svoj zadatak ispunile u miru, Oružane snage BiH moraju biti adekvatno naoružane, opremljene i obučene. Strateško opremanje OS BiH podrazumijeva opremanje svih rodova i službi sukcesivno i u skladu sa finansijskim mogućnostima zemlje. U tom kontekstu izbjegavanje razvoja i opremanja ratnog zrakoplovstva avijacijom fiksnih krila u narednih 10 godina je promašaj decenije, posebno sa aspekta činjenice da kontrolu zračnog prostora u BiH iznad 10.000 metara rade Beograd i Zagreb. To praktično znači da bi u eventualnom novom sukobu u BiH zračna nadmoć agresora bila njegova strateška prednost broj 1.
Nažalost, niko se u Ministarstvu odbrane nijeozbiljno pozabavio novim modernim oružanim sredstvima avijacije fiksnih krila koja u odnosu cijene i efikasnosti daju fenomenalne rezultate. Laki elisno-mlazni školsko-jurišni avioni poput Embraer AS-29Super Tucano ili Beachcraft AT-6 Wolverine po cijeni od 6-8 miliona eura po komadu uz minimalne troškove upotrebe i održavanja bili bi adekvatno prelazno rješenje za razvoj ratnog zrakoplovstva BiH, jer bi se s tim jeftinim letjelicama održavala operativna sposobnost i permanentna obuka našeg letačkog kadra.
Pored toga velika vatrena moć ovih letjelica čije uvođenje u naoružanje zbog minimalnih troškova upotrebe razmatraju i velike sile poput SAD-a, u operativno taktičkom smislu davalo bi OS BiH mogućnost nanošenja vrlo devastirajućih i preciznih zračnih udara što bi u određenom smislu predstavljalo oružje za strateško odvraćanje eventualnog agresora.
Ako bi se u doglednoj budućnosti i stvorili uvjeti za nabavku ozbiljnih kapaciteta supersonične ratne avijacije prelazak na te složene mlazne strojeve bilo bi olakšano i predstavljalo bi samo zadnju fazu efikasnog sistema vojnog obrazovanja pilota koji bi već imali na stotine sati naleta na postojećim avionima ukoliko do njihove nabavke ipak dođe.
S druge strane, s obzirom na naše izražene aspiracije na punopravno članstvo u NATO-u, samo dragi Bog zna kako bi smo se tek sanašim sistemom RZ i PZO, sistemom vojne komunikacije i radarske mreže uklopili u NATO-ov integralni sistem protuzračne i proturaketne odbrane tzv. NATO Integrated Air and Missile Defence System (NATINAMDS).
A gdje su drugi procesi uklapanja OS BiH u strukturu NATO-a…Ako već ne možemo da kupimo samohodne haubice i višecijevne bacače raketa koje sami razvijamo ukompaniji Bratstvo Novi Travnik, ako se nismo opredijelili da kupimo nove tenkove ili gradimo vlastite kao osnovnu udarnu snagu svake armije, onda bi bilo logično da moderniziramo postojeće kapacitete koje OSBiH posjeduju. S tim u vezi sa Republikom Turskom bi bilo korisno sačiniti ugovor o „bratskoj“ pomoći umodernizaciji tenkova M-60A3 TTS koje posjeduju OS BiH na standard SABRA MK-II/III. Radi se o 100% poboljšanju borbenih karakteristika tenka M-60A3, koje podrazumijevaju aktivnu stabilizaciju kupole i topaza gađanje meta iz pokreta, povećanje kalibra odnosno ugradnja novog topa kalibra 120 mm NATO, te ugradnja sistema upravljanja vatrom „Knight“ preuzetog sa odličnih izraelskih tenkova Merkva, zatim ugradnju novog sloja specijalnog dizajniranog oklopa koji može da izdrži direktne pogotke najsavremenijihsistema za protuoklopnu borbu itd. itd. Jedna brigada ovako opremljenih tenkova u OS BiH bila bi dovoljna da zaustavi svaku pomisao eventualnog agresora da ugrozi bilo koji dio teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine.
Ukupno 280 ovih tenkova čiji bi jedan dio bio moderniziran od postojećih vozila, a drugi veći dio dodatno nabavljen, bilo apsolutno dovoljno da se njima naoružaju sve oklopne čete pješačkih pukova i tri brigade divizije za taktičku podršku OS BiH, a da se ostatak tenkova svih tipova prevede urezervu i konzervira. Time bi Bosna i Hercegovina i dalje ostala ispod limita od 410 tenkova koliko joj je propisano Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja, ali bi imala dostatna i iznimno efikasna sredstva za odbranu.
Ovo je samo kratki osvrt na dva rekao bih ključna segmenta u okviru ratnog zrakoplovstva i kopnene vojske, što ni u kom slučaju ne umanjuje potrebu za savremenom opremom kodostalih vidova i rodova OS BiH. Sve to međutim iziskuje pored velikih materijalnih sredstava i politički konsenzus svih predstavnika konstituentnih naroda i ostalih u BiH, što je pored postojećih političkih faktora nemoguća misija. Stoga je naš zajednički zadatak da to stanje mijenjamo i državu BiH i njeno funkcioniranje dovedemo do nekih normalnih tokova u kojim će se gledati prevashodno interes države igrađana, a ne naših susjeda ili inostranih mentora.
Nažalost, ovoliko daleko ne gleda niko u BiH kada je u pitanju razvoj i opremanje OS BiH, a posebno kandidati za Predsjedništvo BiH. Stoga bih zamolio sve kandidate za Predsjedništvo BiH da o ovim stvarima povedu računa i da u svojim javnim istupima kada govore o stanju, mogućnostima i modernizaciji OS BiH lobiraju za stratešku modernizaciju OS BiH koja ima za cilj odvraćanje od bilo kakvih namjera za destabilizacijom ili ugrožavanjem suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH.
Također, zamolio bih sve kandidate za Predsjedništvo BiH da se zalažu da OS BiH vrše nabavku oružanih sistema i proizvoda iz asortimana naše namjenske industrije koja je vrlo cijenjena u svijetu čime direktno pomažu domaću ekonomiju. Jedino tako gospodine Bećiroviću možemo da budemo zaštićeni od moguće nove agresije o kojoj ste vi govorili i na šta s pravom upozoravate.