Broj izbjeglica i migranata koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu i dalje raste, što situaciju čini kritičnom, a naročito u sjeverozapadnom dijelu zemlje.
Predstavnik Međunarodne organizacije za migracije u Bosni i Hercegovini i subregionalni koordinator za zapadni Balkan, Peter Van der Auweraert, govorio je za bih.iom.int o najvećim izazovima sa kojima se ova zemlja susreće i o kratkoročnim rješenjima koja će pomoći da se migranti sklone od veoma loših uslova boravka na otvorenom.
Koliko migranata se trenutno nalazi u sjeverozapadnoj Bosni i koji su najveći izazovi sa kojima se susreću? Koji su izazovi sa kojima se vi, kao UN-ova agencija za migracije, najčešće susrećete?
“Prema našoj procjeni u Unsko-sanskom kantonu trenutno se nalazi oko 3000-3500 migranata. Činjenica je da svi pokušavaju otići u Hrvatsku, ali također i da određeni period provedu u ovom kantonu. Tačan broj ljudi je teško procijeniti jer svakodnevno imamo nove ljude koji pristižu ovdje, ali također i određeni broj iregularnih prelazaka u Hrvatsku. Trenutno u Unsko-sanskom kantonu nema zvaničnog smještaja, što znači da ljudi nisu registrirani na jednom mjestu na kojem bismo mi mogli svakodnevno pratiti ko odlazi, a ko dolazi.
Najveći izazov i dalje ostaje smještaj migranata.
Bivši hotel, Sedra, koji ima kapacitet za 400 pojedinaca, odlično je rješenje za porodice. Trenutno se u ovom hotelu nalazi 150 osoba – porodica sa djecom – koje su odabrane prema kriteriju ranjivosti. Neke od njih ovdje su izmještene iz Bihaća, a neke iz Velike Kladuše.
No, i dalje je kao i prije mjesec ili dva, hitno potrebno pronaći smještaj i za ostale osobe koje neće moći biti smještene u navedenom hotelu. Trenutno se u Đačkom domu u Bihaću nalazi oko 1000 osoba što je previše za kapacitet koji ova zgrada ima. Također, imamo ljudi koji još uvijek borave na otvorenom u kampu u Velikoj Kladuši, što znači da je smještaj migranata još uvijek najveći izazov.
Upravo zbog nedostatka smještaja, zaštita i sigurnost postaju problem. Radi se o ranjivoj kategoriji ljudi, bez obzira jesu li u pitanju sukobi između migranata, kao što smo imali priliku vidjeti prošle sedmice u Velikoj Kladuši, ili približavanje krijumčara i trgovaca koji baš i nemaju najbolje namjere. Imamo također i slučajeve ranjivih, mlađih muškaraca koji su izloženi grupama koje žele da im prodaju drogu, ili da ih čak iskoriste kao dilere droge. Sva ova pitanja i problemi mogli bi se kontrolisati kada bi postojao odgovarajući smještaj.”
Postoje mnoge pritužbe od strane migranata o nasilnom ponašanju hrvatske policije, te o nasilnom vraćanju sa granice sa Hrvatskom, ali i Slovenijom. Možete li Vi ovo potvrditi i kakav je stav IOM-a o tome?
Ne mogu potvrditi jesu li ove priče tačne. Jedino mogu potvrditi da postoji mnogo migranata koji pričaju o tome. IOM-ovi mobilni timovi također čuju ovakve priče. Ali nemam službenih potvrda o istinitosti ovih priča.
Također, znam da je prisutno nasilje među migrantima. Kada se uoče povrede na migrantima, veoma je teško, bez odgovarajuće istrage, utvrditi odakle one potiču, ali mogu potvrditi da i mi možemo čuti navedene priče.
Naš službeni stav je vrlo jasan: svaka država ima pravo da kontroliše vlastitu granicu, poštujući zakon o ljudskim pravima, poštujući međunarodni zakon koji govori o pravu na podnošenje zahtjeva za azil. Jasno je da ni u kojem slučaju nemaju pravo da primjenjuju silu, čak i ako migranti pokušavaju iregularno preći njihovu granicu. Oni se mogu zaustaviti – država ima suvereno pravo da odluči hoće li nekoga pustiti na svoju teritoriju ili ne. Traženje azila posebno je pitanje, ali nasilje nikada ne može biti odgovor na pokušaje iregularnog prijelaza granice.”
Situacija u Velikoj Kladuši je vjerovatno najteža u zemlji. Ima li IOM planova u vezi s tim?
“Jasno je da je ovakva situacija neodrživa. Ljudi ne mogu ostati na otvorenom. Područje poplavi kada pada kiša, također, rijeka, koja protiče tu, je veoma zagađena. Područje nije održivo i neće biti ni u budućnosti. Radimo zajedno sa lokalnim vlastima u Velikoj Kladuši i sa Ministarstvom sigurnosti kako bi se pronašlo kratkoročno rješenje da se ljudi iz ovog područja izmjeste na drugu lokaciju. Jedna od mogućih lokacija je Agrokomerc, koja bi mogla biti kratkoročna alternativa. I to je puno bolje od kampa u kojem se migranti trenutno nalaze. Nadam se da ćemo sljedeće sedmice imati rješenje, makar kratkoročno, kako bismo mogli izmjestiti ljude sa ove lokacije.
Situacija, kao takva, zasigurno je ljudska katastrofa – mislim da nema dileme i da trebamo biti veoma jasni da se radi o ljudskoj katastrofi. U kampu na otvorenom, u kojem se trenutno nalaze migranti u Velikoj Kladuši, prisutni su zdravstveni i sigurnosni problemi. Sada nam je prioritet da porodice iz ovog kampa dođu u hotel Sedra. Zapravo, primijetili smo da porodice odbijaju da promijene lokaciju, uprkos tome što se nalaze u ovom kampu. Oni žele ostati bliže granici sa Hrvatskom jer su već dogovorili sa nekim krijumčarem da ih prebaci preko granice.
Dakle, ako neki od migranata gledaju ovo, preporučujem porodicama i djeci da napuste kamp. Imamo smještaj i postoji proces na osnovu kojeg se možete registrovati tu. Nažalost, uprkos velikim nastojanjima UNHCR-a da razgovaraju sa migrantima, oni ipak odbijaju doći.”