Ovih dana društvene mreže su pune snimaka sa slave u manastiru Karno kod Srebrenice na kojoj se okupilo više od stotinu pripadnika Četničkog ravnogorskog pokreta, predstavljeni sve sa činovima, zaduženjima i uniformama, koji su, uz pjesmu, pod dirigentskom palicom igumana Luke, opjevavavali četničke zločine i zločince.
U odaje manastira Karno, kao i u teftere igumana Luke, teško da je ikad zavirilo kako entitetsko tako i državno tužilačko pero kako bi se saznalo o mnogobrojnim okupljanjima četnika u ovom manastiru, kao i njihovim paradiranjima po entitetu Rs, koji se, uz javno slavljenje zločinaca osuđenih za genocid u Srebrenici, uporno kriju iza tobožnje molitve, odnosno prava na ispovjedanje svoje vjere.
I ne samo u manastiru Karno.
U Šekovićima su, samo prije nekoliko dana, isto tako obučeni u svoje četničke uniforme, uz karakteristično bahaćenje „prohodali“ četnici, plašeći ono malo Bošnjaka koji su se vratili na područje ove općine, bez da je iko od entitetskih i državnih organa vlasti reagirao.
Sve češće javno histeriziranje četnika okupljenih oko Četničkog ravnogorskog pokreta, kao i njihovih saboraca uvezenih iz Srbije, ali i iz Rusije, skoro da je postalo normalna pojava u RS.
Na njihovim okupljanjima nerjetko se može vidjeti i prisustvo pojedinih pripadnika entitetskih sigurnosnih službi, i to kao učesnika slavlja, a nikako kao osoba zaduženih da nadgledaju javni red i mir.
Tako smo na jednoj od fotografija, među „sportistima“ koje je pred manastirom Karno okupio iguman Luka, prepoznali i aktuelnog šefa Policijske stanice u Vlasenici.
Ne treba se čuditi što su takva ponašanja postala normalna za entitetsku policiju i njene pravosudne organe, ali pitanje je šta je sa državnim sigurnosnim organima, državnim tužiocima…
Jesu li ti „organi“, a posebno tužioci, zaduženi samo da prate šta hodže u džamijama u Rs pričaju na hutbama, šta ratni veterani Armije RBiH na obilježavanjima svojih godišnjica na prostoru Federacije poručuju i kakve zastave nose, ko šta govori, pa i misli dok na mezarju uči fatihu svojoj djeci ubijenoj tokom agresije, ili „šta je to onaj iz Sarajeva prič’o na dženazi“ kako su se neke godine „organi“ raspitivali nakon dženaze žrtvama zločina u Vlasenici.
Poslije „formiranja predmeta“ vezano za okupljanja u Bužimu, u povodu obilježavanja godišnjice „Munja ‘93“ logično se nameće pitanje šta je to što Tužilaštvo BiH obavezuje da „formira predmet“ vezano za neki događaj.
Odgovor smo do sada bezbroj puta mogli pročitati da je to zaprimljena „prijava slučaja“ tužba ili kako se to već pravno naziva.
Možda i jeste tako, ali, gledano kroz stvarnost koju živimo, naravno da nije.
Pa zar nisu tužioci, bez zvanično „zaprimljene prijave“, itekako bili „žurni“ da, nakon pisanja medija, što prije formiraju predmet, otvore istragu i krenu u akciju hapšenja kada je u pitanju bio slučaj „Respiratori“.
I neka su. To im je posao.
Kad je u pitanju obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci, paradiranje uz gromoglasne prijetnje svakome ko ne pripada borcima za „krst časni“, postrojavanje veterana VRS među kojima su se, između ostalih, našle i ubice iz Srebrenice – nit’ „formiranja predmeta“, nit’ hapšenja nit’ privođenja nije bilo.
Džaba što su tužioci vidjeli šta se događalo u Banjoj Luci, što su javno bili pozvani od predstavnika Bošnjaka u Rs da, ako ništa „ispitaju slučaj“, tužilačke reakcije na događaje od 9. januara do sada nema.
Da se pjesma koja se čula 9. januara na paradi u Banjoj Luci, i to još uz prisustvo osuđenih ratnih zločinaca, ne daj Bože, čula u Sarajevu ili Tuzli, vjerovatno bi do sada odaje pritvora Suda BiH bile zatrpane učesnicima takve parade, pod prijetnjom da bi „mogli uticati na svjedoke“.
Dva, itekako vidljiva aršina djelovanja pravne države BiH, odnosno njenih institucija, odavno su obilježena bojom nacionalone i vjerske pripadnosti onih koje bi njeni organi trebala tretirati.
Ko ne vjeruje, neka pogleda snimke iz manastira Karno, pa će mu sve biti kazano.
Ni dlaka s glave, a ni iz brade, onih koji se na snimcima vide, do danas nije falila. POLITICKI