Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine podigao je optužnicu protiv 11 osoba za zločine protiv čovječnosti na području Zvornika.
Optužnica je podignuta protiv Vidoja Blagojevića (državljanin BiH i Srbije), Ivana Arapovića zvanog Šicer (državljanin BiH i Srbije), Milana Arapovića zvanog Top (državljanin BiH i Srbije), Koste Pejića zvanog Burek (državljanin BiH), Bože Radića zvanog Bobo (državljanin BiH), Mileta Savića zvanog Cuko (državljanin BiH i Srbije), Mileta Blagojevića zvanog Patak (državljanin BiH), Ljubiše Pejića zvanog Čađo (državljanin BiH), Steve Vasiljevića zvanog Kuružnjak (državljanin BiH), Branka Pejića (državljanin BiH) i Verice Radović (državljanka BiH i Srbije).
Optuženi se terete da su, za vrijeme rata i oružanog sukoba u BiH, u okviru širokog i sistematičnog napada usmjerenog prema civilnom stanovništvu bošnjačke nacionalnosti na području Zvornika i okoline, krajem mjeseca maja i početkom mjeseca juna 1992. godine, od kojih su svi, osim optužene Radović Verice i optuženog Blagojević Vidoje, bili pripadnici Karakajske čete u sastavu TO Zvornik, a kasnije Zvorničke brigade VRS, te su svi postupali protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava. Prema navodima optužnice, optuženi od broja 2. do broja 10., su zajedno i sa drugim osobama, u svojstvu stražara u Tehničko-školskom centru u Karakaju sudjelovali u nezakonitom zatvaranju i nečovječnom postupanju prema oko 700 bošnjačkih muškaraca i dječaka, starosti od 15 do 70 godina, koji su nakon odvajanja od žena, djece i staraca u Bijelom Potoku, odvedeni u nezakonito zatočenje u TŠC Karakaj, te nesprečavanju ubistava i prisilnog nestanka najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti koji su tu bili nezakonito zatvoreni.
Zatvorene civile, prema navodima optužnice, optuženi su u dva navrata tukli pri čemu su civili morali proći kroz formirani špalir, te su ih ovi optuženi zatim čuvali u nečovječnim uslovima, pri čemu su civili bili premlaćivani i zlostavljani na različite načine, i na taj način su žrtvama nanesne velike patnje, kao i ozbiljne fizičke i psihičke povrede.
U optužnici se navodi da je od posljedica nečovječnih uslova preminulo 20-ak civila, te da stražari također nisu spriječavali ubistva zatvorenika od strane poznatih i nepoznatih vojnika unutar prostorija gdje su ih stražari čuvali, niti su stražari spriječavali izvođenja zatvorenih civila u nepoznatom pravcu od kada se mnogima od njih gubi svaki trag, te posmrtni ostaci većeg broja ubijenih civila ni do danas nisu pronađeni.
Posmrtni ostaci pronađenih ubijenih civila su uglavnom ekshumirani iz jedne od najvećih masovnih grobnica u BiH, lokalitetu Crni Vrh kod Zvornika, tako da je do sada pronađeno i identificirano oko 420 žrtava odvedenih na Bijelom Potoku 1.6.1992. godine, a oko 240 žrtava, do danas nisu pronađeni.
Prema navodima optužnice, optuženi Blagojević Vidoje se tereti da je, u svojstvu komandanta Zvorničke brigade VRS, kao nadređena osoba, propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi nezakonita zatvaranja, nečovječna postupanja, prisilni nestanak i ubistva ovih zatvorenih bošnjačkih civila, odnosno propustio je da poduzme nužne i razumne mjere s ciljem pokretanja postupka za kažnjavanje učinilaca navedenih krivičnih djela.
Optužena Radović Verica se tereti da je svjesno i voljno, pucajući iz neposredne blizine ubila dvojicu zarobljenika iz lične osvete.
Optuženi se terete da su počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. KZ-a BiH.
Navode optužnice tužilaštvo će dokazivati saslušanjem 129 svjedoka, među kojima i 7 zaštićenih svjedoka, saslušanjem vještaka vojne struke i korištenjem preko 400 materijalnih dokaza.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.