U kontekstu sve većeg broja patoloških kockara u našim sredinama, a kojima statistika broj može samo procjenjivati, zanimljivo je analizirati strukturu uplata.
Sportsko klađenje već godinama nije dominantno, čak je postalo značajno manje zastupljeno od onog koje se stručno naziva RNG klađenje, a obuhvata bingo, utrke pasa i oklade na slične događaje.
Na sportskog klađenja, koje je ranije bilo sinonim za samu kladionicu, uplaćeno je samo 16,43 posto ili 288,33 miliona KM od 1,74 milijarde ukupnih kladioničarskih uplata u prošloj godini. Mnogo je popularnije tzv. RNG klađenje gdje je uplaćen iznos čak 1,47 milijardi KM ili 83,56 posto.
Prema dostupnim statistikama u Bosni i Hercegovini je blizu 50 hiljada patoloških kockara, u jedinom udruženju za borbu protiv bolesti ovisnosti kocke liječi se samo njih 25. S druge strane, u BiH postoji nešto manje od 4 hiljade kladionice, što ovu zemlju, gledajući u odnosu na broj stanovnika, stavlja na prvo mjesto u svijetu po broju uplatnih mjesta.
Marko Romić, psiholog iz Mostara koji se cijeli radni vijek radi s ovisnicima, a posebno onim iz segmenta kocke, kaže da je lako naći razloge “novih” trendova u našim kladionicama.
“Ali, to nije najgore. Jedna dječja suza prolivena radi raspada porodice ili svađe u porodici uzrokovane kockanjem “skuplja” je od tih miliona o kojima govorimo. A tek jedan život patološkog kockara – on nema cijenu. Ali, o tome nasi “dušebriznici” ne žele misliti”, komentar je ovog psihologa.