Nakon doživotne kazne za ratnog zločinca Ratka Mladića ostaje činjenica da mnoge majke, sestre, supruge i djeca traže svoje nestale, ubijene u genocidu. Zločin je presuđen, ali genocid je sastavni dio života mnogih koji žive s njegovim posljedicama.
– Prije dvije godine ukopala sam dvije kosti svoga brata. Ovog 11. jula u Potočarima ću ukopati njegovu lobanju. Možete misliti koliko porodica ima takve stresove. Moja majka nije dočekala da ukopa sina, a mnoge majke još uvijek čekaju da nađu kosti svoje djece – kaže Nura Begović iz Udruženja “žene Srebrenice”.
Ona je bila u Haagu i pratila izricanje presude zločincu, a danas je u Tuzli na mirnom protestu koji organiziraju “Žene Srebrenice”, ponovo podsjetila da porodica žrtava i dalje pate.
– Dio presude za genocid u Srebrenici je potvrđen, ali smo ogorčeni jer nije presuđen ua genocid i u drugih šest općina. On je glavni počinitelj, na spisku je vojnih lica Vojske Srbije, oni su ga angažirali i prima njihovu vojnu penziju – kaže Nura Begović.
Dodaje da je sada krajnje vrijeme za usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida.
– Mi smo kao porodice premukli tražeći pravdu. Došao je djelić pravde s tom presudom Mladiću. Sada imamo dovoljno institucija da dođemo do toga da se genocid ne smije negirati i da se kazne oni koji to čine. To je način da se poštuju žrtve i da one dobiju sve ono što im presudom pripada – naglašava Nura Begović.
Presudama je potvrđeno ono što se desilo, nastavlja ona, postoji Memorijalni centar “Potočari” i brojni dokazi genocida.
– Vrijeme je da se začepe usta onima koji negiraju genocid i da budu kažnjeni. Na taj način sprečavamo da se ono što se nama desilo više nikome ne desi – zaključuje Nura Begović.