David Dragičević je bio 21-godišnji Banjalučanin. Nestao je u martu ove godine, da bi bio pronađen 24. marta mrtav.
Prvobitnom policijskom istragom je utvrđeno da je smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela, da bi tužilac nakon tri mjeseca vršenja predistražnih radnji 28. juna 2018. donio naredbu o sprovođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog osnova sumnje za ubistvo.
Grupa “Pravda za Davida” se bori za istinu o ovom slučaju te da se otkriju počinioci ovog zločina, na čelu sa Davidovim roditeljima – Davorom i Suzanom.
Suzana je jučer upravo u Facebook grupi objavila potresno pismo.
“Sine moj, svako veče liježem i mislim: sutra kad se probudim, zovem te i ti ćeš se javiti. Sve će ovo biti ružan san, košmar. Neću ti pričati sta sam sanjala, to je moja muka.
Sviće novi dan, gledam oko sebe, sve je isto. Tebe nema.
Osjećam prazninu u stomaku, kao da nešto fali. Nešto je iščupano, otrgnuto, oteto.
Nešto bez čega ne mogu živjeti.Alooooo, ljudi pa to je moje dijete!!! Nema ga!!! Nikad više, nikad.
Uzmem telefon, gledam tvoju sliku na Viberu ali te ne zovem. Nije san. Ali je košmar na javi. Zatvaram oči. Zovem te: DAVIDE, DAVIDE SINE, dođi. Izvini ljubavi, izvini dijete moje. Ja sam kriva. Mama je kriva. Dođi, bebo moja, samo da te zagrlim i poljubim.
Dolaziš mi na sekundu. Treptaj oka. Ostani!!!Kratko mi je to. Ostani!!!Ne mogu bez tebe!OSTANI!!! Nisam ti sve rekla, nisam ti svu ljubav dala. Imam je još. Samo za tebe oko moje. Ostani!!! Ja ću otići tamo gdje ti žuriš. Ostani, molim te.
Nisam znala da ćemo se ovako brzo rastati. Nisam bila spremna za kraj.Ostani! Samo da te pomirišem. Da osjetim dijete svoje. Da osjetim srce u grudima. Smješkaš mi se. Ćutiš. Nema te. Nikad više, živote moj.”