Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je simbol jedinstva države i građana i moraju ga birati svi građani Bosne i Hercegovine.
Hrvatski narodni sabor je na svom zasjedanju održanom u Mostaru 04.juna 2021. godine usvojio Rezoluciju u kojoj, između ostalog stoji: „Mi legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH izražavamo svoje jasno, čvrsto i nedvosmisleno opredjeljenje za: ostvarivanje pune pravne i stvarne konstitutivnosti Hrvata u BiH i njihove jednakopravnosti s Bošnjacima i Srbima, izgradnju i jačanje institucija zajedničke nam države jednakopravnih konstitutivnih naroda i ravnopravnih građana-državljana.
Svjesni činjenice kako u BiH postoje i sasvim drugačiji pogledi o njenoj budućnosti, upozoravamo na opasnost i pogubnost politika koje:
-negiraju ustavna i daytonska načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda (unitarizam),
-negiraju neovisnost i cjelovitost BiH (separatizam).
Unitaristički i separatistički ciljevi i interesi nespojivi su i izravno suprotstavljeni temeljnim daytonskim načelima i glavni uzrok nefunkcionalnosti i nestabilnosti BiH.“
Iskreno i najsrdačnije pozdravljam opredijeljenost HNS za ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata, Srba u Bosni i Hercegovini (ali i Ostalih), kao i opredijeljenost za jačanje institucija naše zajedničke države. U potpunosti podržavam upozorenje HNS-a na opasnost i pogubnost politika koje negiraju načelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda i negiraju neovisnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine.
Ali zalaganje za jačanje institucija zajedničke nam države Bosne i Hercegovine i ravnopravnost konstitutivnih naroda u suprotnosti je sa izjavom Predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića da „BiH kao država neće moći opstati ne dogovore li se izmjene izbornih pravila kojima će se osigurati legitimno predstavljanje različitih etničkih skupina u tijelima vlasti.“ Zašto? Zato što su odredbe Izbornog zakona koje regulišu pitanje izbora članova Predsjedništva BiH na snazi, odnosno nisu u suprotnosti sa Ustavom BiH niti je Ustavni sud o tome odlučivao.
Što se tiče delegata u Domu naroda članom 10.12 Izbornog zakona, a koji je na snazi, propisano je : „Broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, koji se biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz zakonodavnog organa svakog kantona je proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Centralna izborna komisija BiH određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog organa svakog kantona.“
Prema tome, ukoliko se ne postigne dogovor o drugačijem izboru delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, Centralna izborna komisija, na osnovu ovlaštenja iz člana 10.12 Izbornog zakona može provesti i Presudu Ustavnog suda BiH, koja se odnosi na ovo pitanje.
Ne može se zbog nezadovoljstva nekim ustavnim ili zakonskim rješenjima prijetiti opstanku države ili blokirati rad njenih institucija. I niko na to nema pravo. Potrebno je otvoriti iskreni dijalog i tražiti najbolja rješenja za državu i sve njene građane, ali na području cijele Bosne i Hercegovine i na svim nivoima vlasti.
Također, potrebno je istaći da negiranje ustavnih načela i zalaganje za diskriminaciju građana, odnosno negiranje njihove ravnopravnosti, ne predstavlja zalaganje za unitarnu državu. Zalaganje za unitarnu državu predstavljalo bi zalaganje određenih politika za ukidanje entiteta i kantona u BiH, i stvaranje jedinstvene organizacije vlasti, odnosno stvaranje jednog pravnog sistema i jednog principa vladanja.
Po međunarodnom pravu, ljudska prava svih građana određene države, uključujući i prava nacionalnih manjina, moraju se poštovati bez obzira na oblik državnog uređenja (jedinstvena ili unitarna država, federacija ili složena država, i konfederacija ili savez država.)
U Rezoluciji HNS-a se također navodi: „ U što većoj mjeri uskladiti ustavne i zakonske norme, u prvom redu Izborni zakon BiH, s natkrovljujućim načelom Ustava BiH, načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba (u skladu s odlukom „Ljubić“ i drugim mjerodavnim odlukama Ustavnog suda BiH).“
Kao što vidimo u Rezoluciji, ali i u javnom prostoru, se poziva na presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“. Međutim, u navedenom predmetu niti je zahtjevom traženo, niti je Ustavni sud odlučivao o ustavnosti stava (1.) i (2.) člana 8.1 Izbornog zakona, a kojim se uređuje pitanje izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i kojim je propisano:
„(1) Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine – jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Centralni birački spisak da glasa u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.
(2) Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske – jednog Srbina, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.“
Znači, i Ustavom Bosne i Hercegovine i Izbornim zakonom propisano je da članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine biraju birači iz dvije izborne jedinice, odnosno dva entiteta.
Presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“ utvrđeno je da „da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.“
Znači, prilikom isticanja zahtjeva za „legitimno predstavljanje“ u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ne može se pozivati na presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“. Potrebno je provesti sve presude Ustavnog suda, ali i presude Evropskog suda za ljudska prava i time riješiti pitanje biračkog prava svih građana u Bosni i Hercegovini, ali i pitanje legitimnog predstavljanja u domovima naroda, odnosno Vijeću naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
U domovima naroda moraju biti predstavnici naroda i Ostalih građana i tu ne smije biti nikakvih manipulacija, jer se u domovima naroda štite interesi konstitutivnih naroda. U prvom redu moraju se spriječiti manipulacije nacionalnog izjašnjavanja izabranih kantonalnih zastupnika, odnosno zabraniti nacionalno izjašnjavanje u izborne svrhe koje je suprotno nacionalnom izjašnjenju na posljednjem popisu stanovništva. Mišljenja sam da bi jedno od rješenja ovoga pitanja mogla biti i odredba kojom bi bilo propisano da delegate u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH biraju članovi Predstavničkog tijela određenog konstitutivnog naroda i Ostalih.
Zbog čega ovom rješenju treba dati prednost u odnosu na druga rješenja koja se predlažu? Članovi Predstavničkog doma, koji bi birali delegate u Domu naroda, izabrani su sa područja cijele Federacije sa izbornih lista svih političkih stranaka i svaki prigovor da je umanjena vrijednost glasa bilo kojeg građanina ili da je određena grupa građana iz određenog kantona diskriminisana u odnosu na istu grupu građana drugoga kantona bi bio bez osnova.
Ukoliko se obrazloženje Presude Ustavnog suda BiH, u kojem se govori o legitimnom predstavljanju, želi koristiti kao argument za zahtjev za legitimno predstavljanje u Predsjedništvu BiH, onda istovremeno i na isti način moramo čitati i dio obrazloženja Presude u kojem se konstatuje: „Pored navedenog, iz naprijed navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac u institucijama Bosne i Hercegovine uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda.“
Osim toga, potrebno je naglasiti da je Ustavom BiH (Član IX 3.) propisano „Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.“ Članom V.4.b. Ustava propisano je: „Najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije. Predsjedavajući će, također, imenovati zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji će preuzeti dužnost nakon odobrenja Predstavničkog doma.“
Također je i članom 6. Zakona o Vijeću ministara propisano „Ukupni sastav Vijeća ministara će u toku cijelog mandata biti u potpunosti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, naročito njegovim čl. V.4.(b) i IX.3., te će se u skladu s tim u sastavu Vijeća ministara osigurati jednaka zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.“
Članom 9. istoga zakona propisano je: “Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine saglasno postupku utvrđenom ovim Zakonom kod svakog novog mandata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, vodeći pri tom računa o principu zastupljenosti iz člana IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine.”
Možemo zaključiti da niti Ustav Bosne i Hercegovine, a niti Zakon o Vijeću ministara ne propisuju, da u svakom novom mandatu predsjedavajući Vijeća ministara mora biti iz drugog konstitutivnog naroda, ali je to postala praksa prilikom imenovanja. Također u praksi je uveden paritet u sastavu Vijeća ministara, što je suprotno ustavnim i zakonskim odredbama koje govore o proporcionalnom sastavu u Vijeću ministara.
Kao što vidimo, Ustav i zakoni su osigurali ravnopravnost i adekvatno predstavljanje konstitutivnih naroda u svim organima Bosne i Hercegovine (Parlamentarna skupština, Vijeće ministara, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine).
U cilju implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava, potrebno je svim građanima Bosne i Hercegovine omogućiti da biraju i da budu birani u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Zbog toga bi, najadekvatnije rješenje bilo da svi građani Bosne i Hercegovine, kao jedne izborne jedinice, biraju članove Predsjedništva ili, što je bolje rješenje, jednog Predsjednika Bosne i Hercegovine koji bi bio simbol jedinstva države i svih građana, kao i u svim drugim zemljama svijeta. Zbog toga legitimno predstavljanje u Predsjedništvu koje predlaže HNS nije prihvatljivo.