Prvi saziv Predsjedništva BiH izabran je u septembru 1996. godine, na prvim poslijeratnim izborima, direktnim glasanjem u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj (srpski član).
1996.
Iz reda bošnjačkog naroda izabran je Alija Izetbegović sa 730.592 glasa, iz reda srpskog naroda Momčilo Krajišnik 690.646 glasa, te iz reda hrvatskog naroda Krešimir Zubak sa 330.477 glasova.
Na Općim izborima 1996. u utrci za bošnjačkog člana bili su i Haris Silajdžić 124.396 glasa, Fikret Abdić 25.584 glasa, Sead Avdić 21.254 glasa, dok su 11. 000 glasova osvojila četiri kandidata.
Osim Zubaka u utrci za člana Predsjedništva bili su i Ivo Komšić 37.684 glasa, te još dva kandidata koja su osvojila oko 5.000 glasova.
U utrci za člana iz reda srpskog naroda na tim izborima bili su i Mladen Ivanić sa osvojenih 307. 461 glasom, Milovoje Zarić 15. 407 glasova, te Branko Latinović 12. 643 glasa.
1998.
Na Općim izborima 1998. pobijedio je ponovo Alija Izetbegović sa osvojenih 511.541 glas, dok su njegovi protukandidati osvojili Fikret Abddić 36.438, Sefer Halilović 33.687 i Hajrija Rahmanović 7.694 glasa.
Iz reda hrvatskog naroda za člana Predsjedništva izabran je Ante Jelavić 189.438 glasova, a njegovi protukandidati su osvojili Gradimir Gojer 113.961. Krešimir Zubak 40.880, Senka Nožica 11.088 i Saša Nišandžić 2.638 glasova.
Živko Radišić te je godine u Predsjedništvo BiH ušao sa 359.937 glasova, a Momčilo Krajišnik i Zoran Tadić osvojli su 314.236 odnosno 27.388 glasa.
U oktobru 2000. godine Alija Izetbegović se povlači sa funkcije ličnom odlukom. Na njegovo mjesto Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine bira Halida Genjca na privremenoj osnovi, u skladu sa Zakonom o popuni upražnjenog mjesta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Visoki predstavnik je u martu 2001. godine, ličnom odlukom, smijenio sa funkcije člana Predsjedništva Antu Jelavića (hrvatska samouprava).
2002.
Četiri godine kasnije, drastičan pad glasova uz pomoć kojih je Sulejman Tihić ušao u Predsjedništvo BiH, 192.661, a njegov tadašnji glavni protukandidat Haris Silajdžić osvojio je 179.726. U utrci su bili i Alija Behmen 90.434, Fikret Abdić 21.164, Faruk Balijagić 9.650. Emir Zlatar 6.500, Rasim Kadić 5.360, Adem Mujčić 4.949, Ibrahim Spahić 3.062 Asim Ibrahimpašić 2.026, te Bakir Tanović 1.087 glasova.
Prvi mandat u Predsjedništvu BiH 2002. godine Dragan Čović je osvojio sa dobijenih 114.606 glasova. Mladen Ivanković Lijanović tada je imao 32.411, Mijo Anić 16.345, Stjepan Kljujić 9.413 glasova, dok su oko 15.000 glasova osvojila četiri kandidata.
Mirko Šarović izabran je za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda sa 180.212 glasova, a njegovi protukandidati osvojili su Nebojša Radmanović 101.119 i Ognjen Tadić 44.262 glasova. Na tim je izborima bilo još 12 kandidata za srpskog člana koji su osvojili zajedno oko 170.000 glasova.
Nakon što je podnio ostavku na mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH u aprilu 2003. godine, umjesto Mirka Šarovića za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda izabran je Borislav Paravac.
U martu 2005. godine visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown smijenio je Dragana Čovića sa funkcije člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Na osnovu Zakona o popuni upražnjenog mjesta člana Predsjedništva BiH, Parlamentarna skuoština BiH donijela je odluku o izboru Ive Mire Jovića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda.
2006.
U Predsjedništvo BiH 2006. godine sa 350.520 glasova ušao je Haris Silajdžić. U utrci su bili i Sulejman Tihić 153.683 glasa, Mirnes Ajanović 45.608 glasova, dok su oko 8.000 glasova osvojila preostala tri kandidata.
Član iz reda hrvatskog naroda bio je Željko Komšić sa 116.062 glasa, dok su ostali kandidati osvojili Ivo Miro Jović 76.681 glas, Božo Ljubić 53.325 glasova, te oko 50.000 glaova još tri kandidata.
Nebojša Radmanović sa osvojenih 287.675 sjeo je u fotelju člana iz reda srpskog naroda. Protukandidati su mu bili Mladen Bosić koji je osvojio 130.824 glasa, te još njih devet koji su ukupno osvojili 115.000 glasova.
2010.
Na izborima 2010. godine u Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda ušao je Bakir Izetbegović sa 162.831 glasom, Fahrudin Radončić tada je osvojio 142.387, Haris Silajdžić 117.240 glasa, a oko 42.000 glasova osvojilo je šest kandidata.
Željko Komšić na tim je izborima osvojio čak 337.065 glasova, dok su njegovi protukandidati za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda osvojili Borjana Krišto 109.758. Martin Raguž 60.226 i Jerko Ivanković Lijanović 45.397 glasova.
Nebojša Radmanović ponovo je izabran za člana iz reda srpskog naroda sa 295.629. Mladen Ivanić tada je osvojio 285.951 glas, a Rajko Papović 22.970.
2014.
Na zadnjim Općim izborima 2014. godine Bakir Izetbegović po drugi put je ušao u Predsjedništvo BiH i to sa osvojenih 247.235 glasova. Njegovi protukandidati osvojili su Fahrudin Radončić 201.454, Emir Suljagić 114.334, Bakir Hadžiomerović 75.369, Sefer Halilović 66.230 i Mustafa Cerić 33.882. glasa, dok je oko 14.000 glasova otišlo na preostala četiri kandidata.
Sa osvojenih 128.053 glasa izabran je Dragan Čović. U utrci su bili i Martin Raguž koji je osvojio 94.695, Živko Budimir 15.368 i Anto Popović 7.179 glasa.
Iz reda srpskog naroda izabran je sa osvoejnih 317.799 Mladen Ivanić, a njegov glavni protukandidat Željka Cvijanović imala je 310.867.
(E.L.)