Međunarodni pregovarači Matthew Palmer i Angelina Eichhorst dolaze da pokušaju približiti stavove stranaka. Činjenica da će pregovore izmjestiti u Neum ukazuje na očekivanje da će ovaj put imati nešto konkretnije rezultate.
Početne pozicije su jasne. HNS je iznio maksimalistički prijedlog u kojem traži sve. Štaviše, krugovi javnosti bliski HDZ-u ističu da Čović ne smije prihvatiti bilo kakav kompromis, uvjereni u apsolutnu ispravnog svog stava. Također, Čović je i sam istaknuo da odbacuje bilo kakvu priču oko reduciranja Doma naroda FBiH. A upravo je reduciranje Doma naroda FBiH zahtjev probosanskih stranaka (DF, SDP, SDA).
Uzimajući u obzir složenu prirodu Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje – imaju li pregovori ikakve šanse, ako HDZ unaprijed odbacuje kompromis?
Ono što je sigurno jeste da ne može biti nikakvog sporazuma, ako se proces svodi na ispunjavanje zahtjeva Dragana Čovića i HDZ-a. Nijedan probosanski politički lider, bio to Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić, Željko Komšić ili ma ko drugi, ne može potpisati nešto protiv čega je većina građana. Dakle, ako se proces svodi na osiguranje načina da Čović uđe u Predsjedništvo, može se reći da su pregovori već propali i prije nego što su počeli.
Probosanske stranke bi mogle, uz molbu Washingtona, prihvatiti mogućnost da Čović ponovo uđe u Predsjedništvo, samo ako bi zauzvrat dobile nešto veliko za državu, a to svakako jeste ukidanje ovlasti Doma naroda FBiH da bira izvršnu vlast i potvrđuje sve zakone.
Ključno pitanje je kako će se postaviti Palmer i Eichhorst: da li će ići putem kompromisa, ili će vršiti pritisak na probosanske stranke, s ciljem ispunjavanja Čovićevih želja i ambicija.
Ukoliko doista želi bosanskohercegačku, ali i međunarodnu javnost uvjeriti u vlastitu nepristrasnost u pregovaračkom procesu, Palmer mora otvoriti razgovore o reduciranju Doma naroda Parlamenta FBiH, a ne samo kretati se u relacijama iznalaženja rješenja prilikom izbora članova Predsjedništva BiH u korist HDZ-a.
To bi značilo elementarnu nepristrasnost međunarodnih medijatora u pregovaračkom procesu, koja je do sada već ozbiljno narušena. I to nije narušena samo izražavanjem naročito velikog razumijevanja za beskompromisne zahtjeve Dragana Čovića.
U konačnici i sami međunarodni zvaničnici bi najzad morali uvidjeti da bosanskohercegovačka javnost nije „ćorava mačka“, te kao što je veoma dobro uvidjela osnovne intencije Čovićeve destruktivne politike, isto tako dobro uviđa i neopravdanu pristrasnost istoj, piše Saff.