Islamska zajednica je jučer u svim džamijama u domovini i dijaspori organizovala sergiju u sklopu humanitarne akcije Islamske zajednice narodu Turske i Sirije: Od Bošnjaka s ljubavlju. Izvještaji koji dolaze sa terena govore o rekordnom odzivu vjernika koji su se srcem odazvali pozivu Islamske zajednice i reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića.
– Po prvi put, a kada je u pitanju neka sergija nisam čuo zveket kovanica. Danas su ljudi na sergiji za nastradale u zemljotresu u Turskoj i Siriji ostavljali papirne novčanice. Da Allah ukabuli svakom čovjeku koji je u ovoj ili nekoj drugoj akciji pružio svoju ruku pomoći, a onome ko nije bio u stanju neka njegovo stanje popravi – napisao je svoje impresije Edin-ef. Memić, imam Malezija džamije, džemat Turbe iz Travnika.
Jučerašnji dan govori o dobroti običnog bosanskog čovjeka koji će, ne samo učestvovati u sergijama simboličkim iznosima, nego dati i svoju ušteđevinu i tako ublažiti tegobe koje su zadesile narod Turske i Sirije.
– Petak, džuma u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Džamija popunjena, mašallah, safovi poredani, a vjernici u iščekivanju, čekaju ezan mujezina za početak namaza i da čuju hutbu – počinje svoju priču uposlenik Behram-begove medrese Adnan Čirić o neni koja je svoju ušteđevinu za „crne dane“ dala za pomoć nastradalim u Turskoj i Siriji.
U obraćanju vjernicima, nastavlja Čirić, najavljena je i sergija za pomoć našoj braći i sestrama u Turskoj i Siriji.
“Po završetku džuma-namaza stajao sam za sergijom i prikupljao novac koji su džematlije ostavljale kao prilog. Kada se džamija ispraznila i svi vjernici razišli prikupljam serdžade na kojima je bio novac da sve sastavim i predam, prilazi mi jedna stara nena u dimijama i šamiji. Onako, sporim hodom krečući se prema meni kaže: “Sinko, sačekaj da i ja dam svoj prilog.” Dođe ona tako do mene, vadi svoj stari novčanik, vadi iz njega salvetu i kaže mi: “Stavi ovo sebi u džep, pa stavi poslije na sergiju.” Rekoh: “Majko, slobodno stavite.”, misleći da će staviti skromnih 5-10 maraka, znajući da naši stariji teško preživljavaju. Nena razmota salveticu i kaže mi: “Ovde je, sinko 1000 KM, to je moj ‘crni fond’, to sam štedjela za ‘crne dane’, ali sam odlučila ovo dati našoj braći i sestrama koji su u potrebi i da ih pomognem.”
Jedva sam suzdržao suze na te nenine riječi. To govori koliko je srce nas Bošnjaka, kako volimo pomagati i koliko smo osjetljiv i brižan narod. Molim Uzvišenog Gospodara, Allaha Jednog, Jedinog da ovoj neni uveća njena dobra djela, da joj uveća imetak, da joj podari lijepo zdravlje, da joj podari najljepše mjesto u Džennetu. Bošnjačko srce je veliko, a ovo je dokaz kakvi smo – napisao je Čirić.
Nešto slično doživio je i Mustafa Gradaščević iz Janje.
– Zove me jučer prijatelj, pravoslavac je. Veli on: “Da ti dadnem pare da poslije džume priložiš za pomoć za narod Turske i Sirije, da ja ne dolazim na džumu.” I evo, stigla dva papira sa određenom monetarnom vrijednošću. Ali ona, pokazana ljudska, u ovom teškom vremenu daleko prevazilazi ovdje napisane brojeve. Čast mi je što u Semberiji žive, i imam za prijatelje ovakve ljude – napisao je Gradaščević.