Rudarska nesreća u rudniku Mramor, po ko zna koji put, otvorila ja pitanje sigurnosti u rudnicima.
Nama je bila povod za razgovor sa Smajlom Imamovićem, jedinim rudarom koji je uspio preživjeti rudarsku nesreću 1990. godine u kojoj je poginulo 180 rudara u jami Jug Rudnika Mramor.
Smajl ima običaj reći da je pobijedio smrt jer je bio klinički mrtav, a pet dana nakon nesreće, probudio se iz kome.
Posljednja rudarska nesreća u Mramoru koja se dogodila prije pet dana, u njemu je probudila sjećanje na august 1990. godine.
„Svaka nesreća koja se desila nakon ove u kojoj sam ja nstradao, mene toliko pogodi da ja vama ne mogu opisati. Ova sada nesreća je posljedica loših uslova za rad u Rudniku Mramor, ne samo u Mramoru nego i u ostalim rudnicima. Ja sam u rudniku radio 40 godina, uslovi su bili isti prije 40 godina kao i danas. Rudari kopaju ugalj krampom i lopatom. To nije normalno. Rudar ulazi u jamu bez bilo kakve sigurnosti“, priča Smajl za Vijesti.ba.
Sigurne smrti u nesreći iz 1990. godine, Smajla je spasila, ironično, klinička smrt. Zahvaljujući tome, nije udisao otrovne plinove koji su bili nuspojava ekslozije. Sjećanja na nesreću su teška.
„Ja se sjećam ulaska u jamu. Vidio sam zeleno-plavu svjetlost i to je to. Sve je trajalo djelić sekunde. Nakon toga sam se probudio u bolnici. Tu su mi kazali da je cijela smjena poginula. Tu je bilo dosta mojih komšija, prijatelja, rodbine. Proces mog liječenja je bio dugotrajan u smislu fizičkih povreda i opekotina trećeg stepena“, dodaje Imamović.
Smajl je prošle godine penzionisan, a kaže kako mu je život obilježen ovom velikom tragedijom.
„Ja nikad nisam ozdravio u pravom smislu riječi. Ja sam nakon nesreće drugi čovjek, moj nervni sistem više nije isti, niti sam ja isti“, zaključuje naš sagovornik.
Imamovićeva porodica, supruga i dva sina, svake godine obilježavaju 26. august i godišnjicu nesreće kao Smajlov drugi rođendan.