Na današnji dan prije 25 godina prokopan je i pušten u funkciju Tunel D-B ili Sarajevski ratni tunel.
Sarajevo je bilo blokirano sa svih strana, a pretrčavanje preko piste odnijelo je stotine života. Zbog potpune blokade i nedostatka materijalnih sredstava, brojni građani Sarajeva tokom 1993. godine udruženo su krenuli u prokopavanje tunela ispod aerodromske piste koji je, kada je završen, povezao Dobrinju i Butmir – dvije teritorije koje je držala Armija Republike BiH.
Tunel je otvoren 30. jula 1993. godine. Dužinom od 720 metara i visinom 1,5 metar tokom više od dvije godine bio je put kojim je dnevno prolazilo više hiljada ljudi, velike količine namirnica, roba i svega potrebnog za preživljavanje stanovnika bh. prijestolnice u ratnom okruženju.
Nazim Mahmutović u to vrijeme bio je komandant opštinskog štaba Civilne zaštite i bio je jedan od onih koji su se prihvatili, kako je rekao, najtežeg posla na svijetu. Sa butmirske strane sa dobrovoljcima krenuo je u kopanje tunela.
Kada je prvi put čuo za tu ideju, kaže kako nije vjerovao da će se moći realizirati. Na ravnom terenu trebalo je ići pet metara u dubinu i kopati tunel.
“Ali, morao sam vjerovati u to. Ogroman broj žena i djece je bio na ovim prostorima. Radilo se o desetinama hiljada ljudi. Mi u Butmiru bili smo opkoljeni sa tri strane i bojao sam se za egzistenciju tih žena i djece. Ako bi došlo do nemilih događaja, da imamo alternativu pored Igmana. Bez dvojbe sam se prihvatio da se to radi i kopa”, govori nam Mahmutović.
Osnovane su četiri radne grupe po 15 ljudi u tri smjene, jer je ogromna voda nadirala u tunel. Pumpe su radile non-stop.
“Sa naše strane smo izdržali tri puna mjeseca, a dobrinjska strana je mjesec ranije počela kopati. Trebali smo se naći na sredini aerodromske piste. To nas je malo bunilo, pitali smo se hoćemo li se naći ili se mimoići. No, geometri sa obje strane su odradili zlatan posao. Bio je ljetni period, ljudi su se smjenjivali u smjenama, bili su u goloj vodi. Jedan kopa 20 minuta, pa se odmara i suši odjeću, drugi ulazi, treći utovara kolica, četvrti odvozi kolica, prave se kanali da voda ide da bi se ispumpala. U životu nisam vidio ni radio teži posao, i ljudima koji su izdržali sve te mjesece, mogu samo da izrazim zahvalnost što su dobrovoljno to radili. Osjetili su da je to vrijedno za našu državu”, rekao je.
Kada je tunel završen, otvorio je komunikaciju između vojske. Hrana je počela ulaziti u grad, a cijene su značajno pale.
“Tunel je deblokirao Sarajevo i ja sam ponosan na njega”, rekao je Mahmutović.
U isto vrijeme sa dobrinjske strane tunel je kopao Nusret Halilbašić koji je govorio o svojim utiscima.
“Kada je bilo regutovanje za kopanje, pozvani smo na veliku pijacu na Dobrinji pod dogovorom da idu dobrovoljci i građevinci, pa onda ostali. Ja sam se među prvima prijavio i dosta se ljudi prijavilo, pod uslovom da nikom ništa ne govorimo, to je bila kao strogo vojna tajna. I tako je i bilo u početku. Međutim, ništa se ne može sakriti. Rekli su da ni ženama ne govorimo šta radimo. Jedan dan mene žena pita šta radim, rekao specijalna jedinica, a ona kaže: Ti jedeš kao da si kopač. A stvarno sam i bio kopač”, govori Halilbašić.
“Tunel je bio ponizak, ali na ulazu je civilna zaštita počela, a mi smo nastavili. Znači niži je jedan dio bio pa se širio i mnogi koji su izlazili iz tunela su udarili glavom, i ja imam tu biljeg. Meni koji sam onako normanlne građe, bilo je naporno pogeto kolica vući, pa sam od tregera od vojničke torbe sam napravio oko vrata kombinaciju da mi bude lakše. Drugi su to vidjeli i isto uradili, pa je bilo dosta lakše”, rekao je Halilbašić.
Inače, danas je svečano otvorena i izložba Tunel spasa: “Spas u ratu, uspomena u miru” i prezentiran audio-vodič Spomeničkog kompleksa Tunela D-B na njemačkom jeziku.
Osim toga, otvoren je i drugi dio izložbe “Oni su Tunel”.
Mirza ISLAMOVIĆ
