Iza priče o multikulturi i toleranciji Bošnjacima-muslimanima mnogo toga je nametnuto. Nekada se čekalo da ode jedna generacija koja pamti svoje istinske običaje da bi se sljedećoj nametnuli novi. Sada jedna generacija doživljava asimilaciju po nekoliko osnova. Tako je malo po malo kod Bošnjaka-muslimana ostao tek rijetki biljeg kulture koji pokazuje da je riječ o autohtonom narodu koji ima svoju vjeru, kulturu i običaje.
Djed Mraz, Nova godina, kićenje jelki, ponoćkama, nemuslimanska imena, alkohol, muzika, kockanje, razgolićavanje, kamatarenje, LGBT ideologija i ostali trendovi i pomame, uz odricanje od islamskih načela i obaveza kao što je namaz i pokrivanje žena, dramatično su izobličili sliku jednog naroda.
Dokle je došlo kulturološko izobličavanje Bošnjaka-muslimana, možda najbolje pokazuje scena uoči Nove 2020. godine. Ispred jedne od sarajevskih džamija na Baščaršiji grupa srbijanskih trubača svirala je dok su prolaznici oduševljeno plesali u kolu. Takve scene mediji su zabilježili i u drugim dijelovima grada. Realna pretpostavka da je među njima značajan broj stranih turista nije nikakva utjeha jer često medijski izvještaji, i mimo Nove godine, pokazuju kako trubači sviraju u Sarajevu. Nerijetko i za bajrame srbijanski trubači budu dobro prihvaćeni u bošnjačkim gradovima.
I opet će priča o multikulturi i toleranciji opravdati ove scene. Neće čak ni kontrast, srbijanski trubači ispred džamije na Baščaršiji, otvoriti oči da bi neko rekao da je dosta i da se pretjeralo. Bošnjački životni prostor je ugrožen naplavinama nepoznatog, tuđeg i stranog. To je historijska neminovnost, da veće kulture žele nadvladati manje, ali to htjenje ne znači ništa ako se ima načina i dostojanstva braniti i očuvati vlastiti identitet.
Dok s oduševljenjem ispod minareta bosanskih džamija dočekujemo trube iz Vranja, Čačka i Šapca, kako bi dokazali da smo otvoreni, dotle ćemo malo po malo, ali sigurno gubiti svoju kulturu i identitet s njom.
Gubitak identiteta plaća se ropstvom!
Saff