Nikada HDZ BiH i njegov vođa, besramno ovjenčan ulizivačkim, naručenim počasnim titulama, nisu bili omraženiji u hrvatskom puku kao zadnjih dana.
Hrvatska javnost je ogorčena skupim političkim promašajima, okretanju HDZ-a BiH ‘prijateljima’ Aci u Beogradu i Miletu u Banjoj Luci, ali i zabrinuta što prijateljske zapadne zemlje sve više obilježavaju Dragana Čovića kao glavni kamen smutnje i generatora zastoja i teških svađa u BiH. Hrvate boli odlazak njhove djece u europske zemlje dok djeca visokih dužnosnika HDZ-a BiH u inozemstvo odlaze samo u diplomatske misije ili u prestižne turističke destinacije.
Haos na terenu
Krimiogena klijentela, još uvijek vodeće hrvatske stranke, se otuđila od svog naroda, gramzljivo podebljava bankovne račune i čerupa nekretnine po Hrvatskoj, Beču, Londonu…
Svemoćni vožd se davno namirio, njemu jedino nije presušila glad za počasnim titulama i to mu ovih dana njegovi podanici sa svih strana gadljivo priušćuju. I dok se Dragan Čović, na zgražavanje prave akademske elite, kiti akademskim, doktorskim, inženjerskim počasnim oreolima, bez ijednoga značajnoga i objavljenog znanstvenog ostvarenja, od javnosti perfidno krije rasulo u svojoj stranci.
Anarhija, mržnja i svađe klanova oko preostalog plijena su raščerečili HDZ BiH kojeg su se počeli sramiti i sami osnivači te stranke u mnogim sredinama. Čović se pravi da je sve pod njegovom čvrstom šapom, međutim, nema nikakve dvojbe da je apsolutno sazrelo vrijeme za uvođenje prinudnih povjerenstava u mnogim kantonalnim, a posebno u lokalnim organizacijama.
Pod tepih je nevješto gurnuto iživljavanje predsjednika Županijske organizacije HDZ-a BiH u Posavini Đure Topića nad ministrom obrazovanja i kulture Mariom Pejićem, koji slovi za časnog i uglednog porodičnog čovjeka i hadezeovca na tom području. Podsjećamo za novog ministra dekretom je postavljen Drago Kopić, a Skupština je imala samo zadaću, kao roboti, na dani znak podignuti ruke i prihvatiti formalni prijedlog premijera Marijana Klaića. Iako se to naprasno smaknuće ministra Pejića skriva bahatost kantonalnog stranačkog Čovićevog potrčka Đure Topića ostavlja traga i već je podijelila Čovićeve pristalice na tom području.
U Srednjoj Bosni je na djelu prava eskalacija svađa i podjela unutar KO HDZ BiH, ali i u nekim općinskim organizacijama. Svojevremeno prisiljavanje harizmatičnih Nikole Grubešića i Mladena Ramljaka Mišurića da se pred bolesnim ambicijama i spletkama Marinka Čavare, Zdenke Džambas, Lidije Bradare i drugih povuku s pozicija predsjednika i dopredsjednika Kantonalnog HDZ-a BiH ostavilo je kronične traume na tu stranku u Srednjoj Bosni.
Oporavka nema na vidiku, dapače, iz vrlo pouzdanih izvora se doznaje kako će brutalna kazna za egzekutore i kreatore raspada sistema stići na oktobarskim izborima a sama završnica na lokalnim izborima za dvije godine.
Izvori tvrde kako bi Dragan Čović komotno mogao uvesti povjerenstva u nekoliko loklanih podružnica pa i u Kantonalnom odboru stranke gdje se vode pravi ratovi između zavađenih lokalnih frakcija.
U Kiseljaku Josip Kvasina i Lidija Bradara stalno podmeću klipove načelniku Ramljaku koji uživa ugled u narodu i suvereno upravlja nad nekoliko kurpnih gospodarskih projekata.
U Novom Travniku se Zdenka Džambas uspjela posvađati sa svim saradnicima, čelnicima drugih stranaka pa čak i s nekim svećenicima.
U Jajcu je Ivo Šimunović zbog političke arogancije i sumnjivih poslova izazvao nepovjerenje i ima problema s nekim hrvatskim ministrima u kantonalnoj Vladi u Travniku.
Otkako je Borjana Krišto, desna ruka Dragana Čovića, brutalno ‘smaknula’ Draška Dalića s pozicije kantonalnog premijera i prinijela žrtvu Dodikovom SNSD-u, u Livanjskom kantonu je ugled HDZ-a BiH srozan do najmizernije razine.
Na tom području se već okupila eminentna intelektualna i finansijska snaga, iz Livna, Tosmislavgrada i Kupresa, koja ima razrađen plan kako preoteti vlast od Čovićevih nesposobnih i agresivnih poslušnika. Zenički i sarajevski HDZ BiH kao da i ne postoje. Od kako je stranački ‘grobar’, bivši predsjednik Kantonalnog odbora Sarajevo Anton Ril nagrađen ambasadorskim mjestom u Kini, vjerovatno kao nagrada za zasluge na gušenju stranke, članovi HDZ-a BiH u glavnom gradu su se povukli u mišje rupe.
Mjesecima se im se ne čuje glas, ne iznose stajališta i ne traže rješavanje teških problema, vjerovatno jer to ne smiju i jer moraju iseliti ako ‘imaju imalo mozga u glavi’. U kadrovskim križaljkama ih nema niti u primislima iako u tom društvu itekako ima obrazovanih i poštenih osoba. Žepačka organizacija HDZ-a BiH ionako godinama djeluje kao zasebna stranačka oaza, ali i kao takva opterećena klanovskim mrcvarenjima.
Sve ovo upućuje na posve drugačiji sliku stanja i rejtigna HDZ-a BiH u hrvatskom narodu od one lažne koju stvaraju čelnici te stranke. Kako spriječiti krađu glasova?
Apsolutno ne stoji pamflet da HDZ BiH nema konkurenciju i da će Dragan Čović i njegova stranka opet pomesti sve na parlamenatrnim izborima. Prema objektivnim analizama i mišljenjima brojnih analitičara pa i mnoštva sadašnjih i bivših uglednih članova HDZ-a BiH, sazrela je situacija i posve je realno da hrvatske opozicione stranke, samo ako budu pametne, udružene i odlučne udare na brojna žarišta i ranjive strane HDZ-a BiH, ozbiljno načmu prepotentnu i uljuljanu Čovićevu stranku i da joj 7. oktobra otkinu jednu trećinu pa čak i do polovine potencijalnog biračkog tijela.
Naravno, ako se uspiju približiti glasačkim kutijama i barem djelimično obuzdati ustaljene krađe glasova. Ako to sada ne urade, onda neće nikada. Narod je zasićen, razočaran, umoran od laži i obmana, svađa i krađa. Počeli su i branitelji vrijeđati stožernika i njegove trabante. Tako su nedavno na svetoga Juru u Derventi invalidi zviždali i urlali na Dragana Čovića, Josipa Jerkovića i Davora Čordaša zbog bestidnih podvala da su oni obnovili 5 hiljada povratničkih kuća. Toga će biti sve više.
Akademik, počasni doktor, počasni član inženjerskih udruženja, predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH, trenutno suvereno vlada strankom od Posušja, preko Gruda, Širokog, Čapljine pa do zapadnog Mostara. Sve ostalo je na klimavim nogama, piše ljubuški.net.