Potpredsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić kazao je gostujući u Danu uživo na N1 da mu je poznato da je protiv njega podnesena krivična prijava zbog ubistva Miodraga Šušnice, te naveo da su “on i pokojni Šušnica bili na istoj strani”.
”Vidio sam na mrežama, ja i pokojni Šušnica smo bili na istoj strani, i u razliku od nekoliko mjeseci je i na mene u to vrijeme pucano i ranjen sam u rame. Što se tiče tog nesretnog i tragičnog slučaja, porodici nemam šta da zamjerim, oni su u posebno stanju. Pravosudno je rasvijetljeno, poznati su izvršioci i postoje tužilačke odluke sa sve ijednim imenom i prezimenom ko je odgovoran za to. Tako da, potezanje sad toga i huškanje porodice smatram najprljavijom političkom kampanjom, znam od koga ona nalazi”, rekao je Stevandić.
”Zbog toga što su mi uznemiravali porodicu i što je to zaista bilo veoma ružno i ne samo to nego i druge stvari koje su vezane za ratni period sam podnio prijavu protiv gospodina Mektića i siguran sam u pravosudni ishod”, dodao je.
Na ove izjave reagovala je porodica Šušnica odbacujući izjavu.
“Porodica Šušnica odbacuje jučerašnju izjavu Nenada Stevandića, da su tobož on i pokojni Miodrag Šušnica bili na istoj strani i da je na njega tobož pucano u istom kontektsu, kao lažnu, malicioznu i usmjerenu na izbjegavanje krivične odgovornosti Nenada Stevandića koji je osumnjičen upravo za ubistvo Miodraga Šušnice.
Ubijeni Miodrag Šušnica nikada nije poznavao niti se ikada susretao sa tadašnjim studentom iz Drvara koji se odaziva na ime Nenad Stevandić. Pogotovo se nije družio sa takvim likom. Za sve to postoje nepobitni dokazi. Relativno nedavno je student svom bivšem stranačkom kolegi a i drugima govorio kako je on, pazite sad “porodični prijatelj porodice Šušnica”. Notorna laž, kao i ova juče izrečena. Miodrag Šušnica sa takvim likom nije bio ni na istoj strani ulice, šta više takvima je u svojoj dvodecenijskoj inspektorskoj karijeri “pružao” godine i godine robije. To bi ovaj student morao znati, ako nikako drugačije ono od svojih šefova Damjanovića i Kesića. Prvi je i okusio nešto od Šušničine robije.
Vjerovatno jedina rana koju je tadašnji student medicine Stevandić mogao u toku rata zaraditi je može biti rana od stakla koje je razvaljivao kada je sa svojom ekipom upadao i pljačkao muslimanske i hrvatske kuće i radnje po Banjaluci i Kotor Varošu ili možebiti rana od noktiju neke nesrećne starice koju je možebiti davio dok joj je sa svojim SOSvcima otimao zlato i novac? Ili možebiti rana koju je zadobio u jednoj akciji u kojoj su ubijeni časni oficiri vojne bezbjednosti Stevilović i Marković? Ne znam, ali evo neka nadležne institucije ispitaju ovo, jer vrlo jasne indicije i osnove sumnje postoje.
I na kraju, porodica Šušnica upozorava Nenada Stevandića da ih ne uzima u usta. Naša porodica nema razloga ovih dana biti u nekom posebnom stanju, jer već dvije i po decenije trpljivo živi i radi u istom gradu sa nalogodavcima ubistva i ubicama Miodraga Šušnice, a zahvaljujući pojedinim poštenim inspektorima u ovom gradu, od prvog dana je bila upoznata sa tim šta su pravi motivi i ko su prave ubice.
Ako je iko u “posebnom stanju” to je onda student medicine Stevandić i to njegovo stanje će se utvrđivati pred nadležnim institucijama. Porodica nije bila u “posebnom stanju” ni krajem 90tih i početkom 2000-tih, već je tad u “posebnom stanju” bio je student Stevandić kada je iz straha da će ga Haški tribunal uhapsiti pobjegao iz Banjaluke u Beograd, gdje se krio do 2006. godine.
Studentu pazi dobro šta pričaš, jer svaka tvoja izjava se može i iskoristiće se protiv tebe na sudu pravde. Nemoj lupetati kao onaj Ćeranić, konsultuj se malo”, stoji u reakciji porodice Šušnica.