Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović održao je danas predramazansko predavanje pripadnicima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Obraćajući se u Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine reisu-l-ulema Kavazović pozvao je prisutne da budu svjesni trenutka i da svoje profesionalne dužnosti izvršavaju na najbolji i najodgovorniji način.
Obraćanje reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti:
– Ovaj naš susret je svojevrsna najava boljih prilika vezanih za pandemiju, kojoj smo bili izloženi u protekle dvije godine. Nadam se da je ono najgore iza nas i da ćemo se polahko vratiti u normalne tokove života.
Uvijek me prožima osjećanje ponosa kad se sretnem s vama. Vi ste poseban dio našeg društva: vi ljudima ulivate nadu i činite ih sigurnim. Čuvate našu zemlju. Bdijete nad njezinim mirom i mirom njenih građana.
Postojanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine je veliko postignuće. Kao jedinstvena i jedina legitimna vojna sila postojite šesnaest godina. To je šesnaest godina mukotrpnog i predanog rada na jačanju te institucije u jednom kompleksnom društvenom sistemu, u uvjetima punim prepreka i ograničenja. Oni među vama koji su u te procese uključeni od samog početka dobro znaju o kakvom se zahtjevnom i teškom poslu radi.
Zato je ovo pogodan trenutak da iskažemo poštovanje prema svima koji su dali svoj doprinos postojanju i jačanju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i vama koji to danas činite.
Naime, iako najteža, reforma Oružanih snaga je okarakterizirana kao najuspješnijom nakon rata. U nju se, nesumnjivo, moralo uložiti mnogo truda, pokazati mnogo strpljenja i umijeća i imati uzvišen cilj – osigurati mir i stabilnost u zemlji i miran sannjenih građana.
Šesnaest godina rada u multietničkom i multikonfesionalnom ambijentu zajedničke misije i promocije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kod kuće i širom svijeta, kao institucije koja služi svim ljudima svoje zemlje na najbolji mogući način, služi na ponos svima nama i zaslužuju svaku vrstu poštovanja. Čestitam svima, svakom pojedincu, koji je na bilo koji način doprinio tome.
Duboko vjerujem da je čvrsta opredijeljenost Bošnjaka da žive i rade u miru sa svojim kolegama i koleginicama drugih etničkih i vjerskih opredjeljenja i nakon stravičnih zločina koji su počinjeni nad nama, a koji su kulminirali genocidom, ukorijenjenau riječima Uzvišenog Allaha: “Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, Uzvišeni, sve čuje i sve zna!” (El-Enfal, 61.)
Molim vas da nastavite djelovati u tom pravcu. Bosna je kuća svih nas koji živimo u njoj, pa neka nam, svima, bude lijepo u toj kući. I neka je svako osjeća svojom. Po svemu sudeći, sada se nalazimo u jednom prijelomnom trenutku. Zle politike učinile su sve što su mogle da država ne funkcionira dobro i da se obesmisli njeno postojanje. Stoga vas pozivam da budete budni i svjesni trenutka i da svoje profesionalne dužnosti izvršavate na najbolji i najodgovorniji način.
Braćo i sestre!
Islam od nas zahtijeva da neprestano, čitavog života, budemo korisni članovi zajednice, da činimo dobro i da druge podstičemo na to, a da se čuvamo zla i da druge odvraćamo od njega. U tome je naša najveća snaga.
Povijest ljudskog roda nas uči da život na ovom svijetu od nas zahtijeva žrtvu i velika odricanja, kako na individualnom tako i na kolektivnom planu. To je dolina suza, krvi i znoja. Bez truda i odricanja nema kretanja u ljudskoj povijesti, a bez duhovnog rasta i fizičkog kretanja slijedi moralno propadanje i sigurna smrt. Ovaj svijet, dunjaluk, na kojem živimo, jeste svijet dvostrukih mogućnosti. To je svijet fizičke prinude i duhovne slobode, u isto vrijeme. I dok svijet fizičke prinude ne možemo promijeniti, svijet duhovne slobode je beskrajno polje ljudskih želja.
Sve naše želje, međutim, nisu ostvarive, kako to Stvoritelj ovoga svijeta kaže u suri En-Nedžm: “Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. Allahu pripada i onaj i ovaj svijet.” (24, 25.) Za svaku od želja koju poželimo i koju budemo nastojali ostvariti morat ćemo proliti dosta znoja i suza, a za neke i krvi, poput slobode našeg naroda i nezavisnosti naše države Bosne i Hercegovine. Kur’an kaže: “Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarem svojim naći.” (El-Inšikak, 6.)
Da bismo bolje razumjeli ulogu vjere u formiranju zdrave i snažne ljudske ličnosti moramo prihvatiti činjenicu da se čovjek nalazi u stalnoj borbi između svojih mogućnosti i želja. To je neprestano bojište suprotnosti i dilema koje razdiru njegovo biće, njegovu dušu. Svaka ljudska duša, bez izuzetka, jeste poprište stalne borbe dobra i zla, koja se vodi između sila destrukcije i sila kreativnosti. Razapet između ova dva suprotna elementa, kojima je sklona ljudska duša, cjelokupan ljudski život predstavlja sudar ova dva suprotna kretanja, koja su se začela u njegovoj duši još u ezelu.
Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je prostranom učini, i duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj koji je očisti, a bit će izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi. Ovo su riječi Kur’ana časnog, koji pred našim čulima komparira dva neprestana, vidljiva kosmička kontrasta koji se redovno smjenjuju: svjetlo i tamu, a potom nas suočava i sa dva nova kontrasta položena u dubini naše duše: dobro i zlo.
Sudbina čovjeka u njegovoj fizičkoj egzistenciji,gledana kroz prizmu materijalnog svijeta, zbilja je apsurdna i besmislena. Gledano iz tog ugla, čovjek je jedno tragično, slabašno i apsurdno biće. Materijalni svijet ne može zadovoljiti njegova očekivanja, ne odgovara njegovim težnjama, besmislen je, prazan i,konačno, neshvatljiv. Naš kratak pogled na ljudsku materijalnu egzistenciju najbolje otkriva svu našu tragediju, ukoliko bi ona ovisila isključivo o prolaznom materijalnom svijetu.
Ta tragičnost sažeta je u nekoliko kur’anskih riječi na početku jedne kratke kur’anske sure: Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku.
Premafilozofu Kamiju, apsurd je suština čovjekovog položaja u svijetu, te ukoliko čovjek želi ostati dosljedan samom sebi, mora u apsurdu i besmislu istrajati i živjeti.
Za islam, čovjek nije biće bez smisla i svrhe, napušteno i ostavljeno da bespomoćno luta po bespućima ovog svijeta. Naprotiv, Kur’an nam otkriva potpuno drugačiju dimenziju i svrhu našeg ljudskog života, dodajući na gornju konstataciju riječi: Osim onih koji vjeruju i rade dobra djela. Kur’an je u stanju razriješiti proturječnost našeg ljudskog života, njegovu dualnost i na unutarnjem i na vanjskom planu.
Čovjek je biće sazdano iz dviju dimenzija, duhovne i fizičke, biće koje ima dva zavičaja, dunjaluk i ahiret. Istini za volju, sudbina čovjeka nije nimalo lahka. Sam Kur’an nas upozorava na njenu delikatnost. To je biće koje se prihvatilo duhovne obaveze koju su odbili zemlja i nebesa. Čovjek je ili Božiji namjesnik ili odmetnik na Zemlji. Samo je on biće duhovne slobode, a ne prinude, i to je ono što nas čini bićem odgovornim za vlastiti izbor i postupak.
Braćo i sestre!
Mnogo puta smo se uvjerili da je sudbina svakog od nas pojedinačno vezana za sudbinu ljudskog rodaopćenito. U našoj vjerskoj tradiciji navodi se jedan zanimljiv primjer za ljude koji postupaju ispravno i one koji postupaju drukčije. Prema tom primjeru, veći broj ljudi se našao na jednoj lađi, pa su odlučili rasporediti se, kako jedni drugima ne bi smetali, odnosno, kako bi uravnotežili plovilo i osigurali mu bezbjedan put. Kad bi im zatrebalo vode, oni iz donjeg dijela bi se penjali na gornji dio palube i odozgo grabili vodu iz rijeke. Nakon nekog vremena neki od njih su nadošli na ideju da bi do vode mogli doći na drugi, činilo im se lakši, način: da lađu probuše na dnu i da im voda sama počne dotjecati. I da ih oni odozgo nisu spriječili u tome, oni bi lađu probušili i ona bi potonula u rijeku, zajedno sa svima njima! Tako bi se svi podavili.
Ovaj primjer ilustrira stanje u kom se sada nalazi civilizacija. Ta civilizacija je lađa i svi se mi nalazimo na njoj, jedni gore, jedni dolje – kako je koga sudbina rasporedila. Ako, dakle, razumni ljudi i iz gornjeg i iz donjeg dijela ne obuzdaju one nerazumne među sobom i ne spriječe ih u vršenju bezumnih radnji, svi ćemo biti izloženi opasnosti utapanja. Zapravo, svi ćemo se utopiti.
Stoga bismo svi trebali biti na oprezu i ne misliti da nas se ne tiče ono što rade bezumnici. Ne bismo trebali govoriti: „To je njihova stvar!“, već bismo,kao razumni ljudi, trebali poduzeti odgovarajuće mjere i zaustaviti ih. Rat koji bukti u Ukrajini je rat koji prijeti našoj zajedničkoj lađi. Ukoliko razumni ljudi u Rusiji i u svijetu ne zaustave ovo bezumlje, tobi se moglo pretvoriti u tragediju s nesagledivim posljedicama.
Braćo i sestre!
Na pragu smo ramazana, mjeseca posta i brojnih drugih ibadeta. To je najbolji mjesec u godini, a u njemu se nalazi i najbolja noć – Lejletul-kadr. U tom vremenu se uvećava i vrijednost ljudskih djela – do sedamdeset, odnosno sedam stotina puta. Prema tome, ovo je prilika za novo iskustvo života, za jedno novo buđenje i osvježenje duše. Post je novo, blisko susretanje s Izvorom iz kog je sve i poteklo. S tog Izvora je došao i život i razvio se u silnoj raskoši svojih izraza. S tog Izvora dotječe i život za ljudska srca, koja njime uzbujaju, ustrepte i ushite se, ovako kako s proljeća ustrepti i zablista priroda.
Osnovni cilj posta je mobilizacija bogobojaznosti. O vi koji vjerujete – kaže Kur’an – “propisuje vam se post, kao što je propisivan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni!” (El-Bekare, 185.)
Stalna prisutnost posta u povijesti ljudskog roda, kako nas Kur’an poučava, predstavlja snažno i efikasno sredstvo kontrole ljudske pohlepe i sebičnosti. U borbi protiv svega što pritišće čovjeka,post razvija uravnotežen odnos između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, htijenja i mogućnosti. Islam vidi čovjeka sa svim njegovim vrlinama i mahanama, čiji duhovni rast će biti neprestano njegovan i podstican.
Želim naglasiti da islam želi aktivnog čovjeka, prisutnog u areni života. Vjernika koji se bori, koji koristi drugim ljudima, i svim drugim Božijim stvorenjima. Musliman je, dakle, dužan sobom ispunjavati prostor i vrijeme koji su mu dodijeljeni, proizvoditi vrijednosti i dobro, oslobađati ono najljepše što nosi u sebi. Ne smije se povlačiti iz životne stvarnosti, jer ako on tu stvarnost ne budeuređivao, uređivat će je drugi, prema svom nahođenju i svojim vrijednostima.
Bogobojaznost, naime, u najširem smislu podrazumijeva čovjekovo čuvanje od svega što mu nanosi štetu u pogledu njega, njegove porodice ili društvene zajednice. Post osigurava protok toj bogobojaznosti kroz sve pore čovjekove ličnosti tako da ona zahvata i prožima cijelo njegovo biće i sve organe. Oni u postu postaju drukčiji: čistiji, smireniji, plemenitiji, bolji i ljepši.
Molim vas da nastavite graditi povjerenje i njegovati dobre odnose s drugima. Samo tako naše društvo će se moći oporaviti, stabilizirati i napredovati, što je želja svih normalnih i dobronamjernih ljudi u našoj zemlji. Budite predvodnici toga, strpljivi i ustrajni.
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Alu Imran, 200.)
Neka vam ramazan pruži novi zamah i aktivira pozitivna strujanja u vama. I neka vam Allah primi post i nagradi vas za strpljenje i napore koje budete ulagali, težeći da steknete Njegovo zadovoljstvo. Provedite ga, sa svojim najbližim, u miru i milosti Božijoj.