Rusija trenutno nema jasan plan za spašavanje vlasti sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, niti vidi potrebu za takvim planom dok vojska pod njegovom komandom nastavlja napuštati svoje položaje na ključnim frontovima.
Prema izvorima bliskim ruskim diplomatskim krugovima koji su govorili za Bloomberg, Moskva je sve više frustrirana nesposobnošću sirijskih trupa da održe kontrolu nad teritorijama koje su ranije osvojene uz rusku podršku.
U posljednjim sedmicama zabilježeno je nekoliko strateški važnih poraza sirijske vojske, posebno u područjima gdje su opozicione i ekstremističke snage obnovile napade.
Takav razvoj situacije narušava ruski kredibilitet u regiji i dodatno destabilizira pozicije Assadove vlasti. Diplomate upozoravaju da bi daljnje pogoršanje na terenu moglo potkopati i ruske političke inicijative za stabilizaciju Sirije, uključujući mirovne pregovore pod pokroviteljstvom Astanskog procesa.
Dok Assadova vlada nastoji zadržati međunarodnu podršku, njegovi sve češći gubici postavljaju pitanje dugoročne održivosti vlasti. Ruski analitičari navode da Moskva nije voljna beskonačno ulagati resurse u konflikt čiji se ishod čini sve neizvjesnijim.
“Iako je Rusija investirala značajne resurse u Siriju, trenutna situacija pokazuje da je povlačenje sirijskih snaga prepreka svakoj dugoročnoj strategiji stabilizacije,” izjavio je jedan neimenovani ruski vojni ekspert. Osim što otežava stabilizaciju situacije na terenu, neuspjeh sirijske vojske također dodatno komplikuje odnose Rusije s drugim regionalnim akterima poput Irana i Turske, koji prate razvoj događaja iz vlastite perspektive interesa.
Za Moskvu, održavanje Assadove vlasti na vlasti nije samo pitanje prestiža, već i ključan faktor za očuvanje strateških vojnih baza u regiji, uključujući pomorsku bazu Tartus i zračnu bazu Hmeimim. Ipak, sve veći izazov predstavlja činjenica da Assadova vlada, čak i uz podršku Rusije, pokazuje značajnu slabost u upravljanju vojskom i teritorijem.
Ruski izvori sugeriraju da bi daljnja podrška mogla biti uslovljena konkretnim reformama u Assadovoj vojnoj strukturi, uključujući smjene u vrhu vojnog zapovjedništva. Osim toga, Moskva razmatra mogućnost da na sirijsku vladu izvrši pritisak u cilju postizanja političkih kompromisa koji bi uključivali i određene ustupke opoziciji.
Za sada, Kremlj balansira između očuvanja svoje prisutnosti u regiji i pokušaja da izbjegne još dublju uključenost u konflikt čiji ishod postaje sve teži za kontrolirati. Dok sirijska vojska nastavlja bilježiti neuspjehe, pitanje koliko dugo će Moskva biti spremna ulagati u Assadovu vlast ostaje otvoreno.