„Balkanska međa“ Mihaila Polikarpova dokazuje za čije interese i protiv koga su se početkom devedesetih u Bosni i Hercegovini borili ruski dobrovoljci. Polikarpov je bio jedan od njih. Nakon rata će napisati knjigu „Balkanska međa“ koja je, zapravo, skup svjedočenja i sjećanja ruskih dobrovoljaca koji su ratovali u BiH, započinje analizu o ruskoj politici za “Istragu”novinar Avdo Avdić.
– Imao sam 25 godina i 1994. godine sam sjeo u voz za Beograd. Mađarski graničari me zamalo nisu zadržali, ali na kraju je sve prošlo dobro i stigao sam u Srbiju, a odatle sam autobusom otišao u Sarajevo, u reon Jevrejskog groblja gdje se nalazila baza ruskog dobrovoljačkog odreda. Bilo nas je malo. Ukupno 17 ljudi. Ali Srbi su to veoma cijenili i osjećali našu podršku – prisjetit će se prije dvije godine u intervjuu za portal Russia Beyond autor knjige i dobrovoljac Mihail Polikarpov.
Knjiga je objavljena 2017. godine i isključivo je posvećena ruskim dobrovoljcima koji su se borili u BiH i na Kosovu. Najpoznatiji ruski dobrovoljac u BiH zvao se Igor Girkin. Njegov nadimak je Strelkov i svjetskoj javnosti postao poznat po tome što je vodio proruske separatiste u Ukrajini. Optužen je za rušenje malezijskog civilnog aviona u ukrajinskoj oblasti Donjeck, kada je poginulo 298 putnika.
Girkin se borio u Višegradu, gradu u istočnoj Bosni i Hercegovini gdje su srpski vojnici, pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, na živim lomačama spaljivali zarobljene bošnjačke civile među kojima su, uglavnom, bile žene i djeca. Igor Girkin, dobrovoljac povezan sa državnim obavještajnim službama Rusije, bio je saborac Lukićevih ubica.
Milanov rođak, Sredoje Lukić, sudjelovao je u akcijama spaljivanja zarobljenika u Višegradu. Haški tribunal je 1998. godine podigao optužnicu protiv njega. Sredoje Lukić se godinama skrivao u Moskvi. Predao se 2005. godine, iste jedne godine kada je u Argentini uhapšen njegov rođak Milan. Sredoje je osuđen na 27 godina zatvora. Milan je dobio doživotnu. Igor Girkin Strelkov, ruski borac iz Višegrada, ostao je na slobodi i danas vodi proruske separatiste u Ukrajini.
– Junaci su ostali sahranjeni u zemlji – kazao je 2019. godine Mihail Polikarpov, govoreći o ruskim dobrovoljcima u BiH, u intervjuu naslovljenom: „Htio sam da pokažem Srbima da nisu sami“.
Ruski „mirotvorci“: Zločin na Markalama počinili muslimani
„Naši mirotvorci na Balkanu“ naslov je zbornika objavljenog 2007. godine u Moskvi.
– To je – piše bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović -u suštini zbornik proizvoljnosti, neistina, konstrukcija i laži o ratu u Bosni i Hercegovini.
Među osobama čije je svjedočenje objavljeno u zborniku su Jelena Guskova i Andrej Demurenko . Guskova je, kao akademik Ruske akademije nauka bila svjedok-ekspert u procesu protiv Stanislava Galića pred Haškim tribunalom, dok je Demurenko, kao bivši komandant ruskog bataljona UNPROFOR-a u BiH, svjedočio u korist Radovana Karadžića i nekoliko oficira Vojske Republike Srpske, tvrdeći da je granata koja je na sarajevskoj pijaci Markale ubila 43 osobe ispaljena sa „muslimanskih položaja“.
U Rusiji su, nakon rata, utočište pronašla najmanje dvojica haških optuženika. Jednog od njih, Sredoja Lukića, već smo spomenuti na početku teksta, dok je Dragan Zelenović godinama živio u Sibiru, gdje je uhapšen 2005. godine. U Haagu je priznao da je u Foči sudjelovao u masovnom silovanju Bošnjakinja nakon čega je osuđen na 15 godina zatvora.
Kada je 2008. godine, nakon više od desetljeća skrivanja, u Srbiji uhapšen Radovan Karadžić, službenici Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije saopćili su kako ne vjeruju u „nepristrasnost“ Haškog tribunala.
Haški tribunal „antisrpski“ u BiH – građanski rat
– Haški tribunal više puta pokazivao pristrasnost pristupa. Dobro su poznati slučajevi pravdanja i oslobađanja niza Bošnjaka i kosovskih Albanaca prije svega Ramuša Haradinaja čije sudjelovanje u organizaciji ratnih zločina jeste van svake sumnje. Istovremeno potsjećamo na neophodnost forsiranja realizacije strategije završetka rada Haškog tribunala te prenosa svih nezavršenih predmeta u istraživačke i sudske organe zemalja bivše Jugoslavije, koji su u ovom trenutku dovoljno razvijeni te sposobni da samostalno donose odluke po pitanju ratnih zločina – saopćeno je tada iz Ambasasde Ruske Federacije u Sarajevu.
Nije ovo bila jedina izjava ruskih službenika koji su tražili zatvaranja Haškog tribunala pred kojim su najviši dužnosnici Republike Srpske osuđeni za genocid u Srebrenici. Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov je 2016. godine, nakon sastanka sa tadašnjim srbijanskim kolegom Ivicom Dačićem, ustvrdio da je „Haški tribunal pristrasan i politički motiviran“ te da taj sud „prikriva zločine koje nisu počinili Srbi“. I glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova govorila je nekoliko puta o radu Haškog tribunala.
– Građanski rat u bivšoj Jugoslaviji 90-tih godina je tragična stranica svjetske povijesti, ali Haški tribunal još uvijek pokušava predstaviti svoju jednostranu antisrpsku interpretaciju tih događaja – rekla je Zaharova na konferenciji za novinare u studenom 2017. godine.
Ruski naučnici negiraju identitet Bošnjaka i bosanski jezik
U udžbenicima historije i lingvistike primijetio je bivši ambasador BiH u Moksvi Enver Halilović, u slavističkim naučnim krugovima Akademije nauka Ruske Federacije, na univerzitetima i institutima u Rusiji, negira se ime i identitet bosanskog jezika i nacionalno ime Bošnjak. Tako šef Odsjeka za slavistiku na Filološkom fakultetu državnog univerziteta Lomonosov, VP Gudkov, u svojoj knjizi: Slavenski svijet, problemi historije i savremenosti (2007. godina), negira postojanje bosanskog jezika.
– Muslimani u Bosni i Hercegovini su u etničkom smislu potomci jugoslovenskih hrišćana, koji su u vrijeme osmanske vladavine napustili svoju i prihvatili vjeru osvajača – napisao je profesor Gudkov.
Dalje u knjizi profedeor sa državnog ruskog univerziteta navodi da su muslimani sami sebe nazivali Bošnjacima.
Profesor Enver Halilović u svojstvu tadašnjeg ambasadora BiH u Rusiji uputio je otvoreno pismo profesoru Gudkovu u kojem ga upozorava na nelogičnost u grubim propuste prilikom „istraživanja“ BiH i Bošnjaka.
No, nije ovo jedini slučaj negiranja identiteta Bošnjaka u ruskim naučnim krugovima. Tako u dvotomnoj knjizi „Historija južnih i zapadnih Slavena“ koju je izdao Univerzitet u Moskvi (izdanja 1998. i 2005.) i koja se, prema preporuci Ministarstva obrazovanja Ruske Federacije, koristi kao udžbenik na univerzitetima, piše da su Bošnjaci, zapravo, „ takozvani bosanski muslimani“.
Skoro identične stavove ima i Srpska akademija nauka i umjetnosti koja je, u Memorandumu II, koji je 2012. godine objavila Slobodnu Bosnu, jedan dio posvetila identitetu Bošnjaka.
– Treba izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih na taj način definirati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali vjeru pradjedova i privatili islam – navedeno je u Memorandumu II SANU-a.
„Zašto Dodik Bošnjake ove muslimanima“, upitali su se novinari Slobodne Evrope u tekstu od 7. novembra 2021. godine.
To je, zapravo, bila tema emisije Most u kojoj su problematizirane izjave Milorada Dodika, člana Predsjedništva iz Republike Srpske koji sve češće u svojim javnim istupima koristi termin – „muslimani“.
– Šezdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi muhamedanske vjere, pa su onda postali muslimani sa malim ‘m’ jer je to trebalo Titu jer je pravio odnose sa nesvrstanim pa da pokaže kako ima dobar odnos sa muslimanima… E onda su oni počeli nešto da se homogenizuju, da bi do 1993. godine kao muslimani, sa malim ‘m’ na početku, sami sebe proglasili Bošnjacima sa namjerom da termin bude dovoljno intrigantan da integriše i sve Srbe i Hrvate i da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik – kazao je Milorad Dodik 3. avgusta 2021. godine , gostujući na Radio televiziji Republike Srpske.
Ruska podrška Miloradu Dodiku i njegovom separatizmu
Milorad Dodik godinama slovi za najodanijeg ruskog političara na Balkanu. U posljednjih sedam godina predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin najmanje se puta sreo sa liderom Saveza nezavisnih socijaldemokrata RS-a Miloradom Dodikom.
– Znam da ćete uskoro imati izbore, želim Vam uspjeh. Znam da ste iskusan i vješt političar – govorio je ruski predsjednik Vladimir Putin svom gostu iz Republike Srpske koji je u Moskvi primio u septembru 2014. godine , odnosno tijekom predizbornih kampanja za Opće izbore održane te godine.
Dvije godine kasnije, opet tijekom predizbornih kampanja za Lokalne izbore 2016. godine, ruski je predsjednik ugostio Milorada Dodika u Moskvi.
– Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je nakon sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi razgovor bio veoma uspješan, da je prošao u najboljoj mogućoj atmosferi, te da je razgovarao o važnim političkim i ekonomskim pitanjima – objavio je RTRS 22. septembra. 2016. godine.
Naredni susret Milorada Dodika i Vladimira Putina organiziran je u lipnju 2017. godine u Sankt Petersburgu, gdje su se ov dvojica službenika susrela i godinu kasnije, 25. maja 2018. godine, o čemu je javnost, na službenoj stranici, izvijestio i Kremlj .
U lipnju 2020. godine Dodik se u Moskvi, nakon Parade pobjede, susreo sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, zatim ministarstvom obrane Ruske Federacije Sergejom Šojguom, kao i „predsjednikom Južne Osetije Antolijem Bibolovim.
Veze Južne Osetije i Republike Srpske
– Mi smo Južna Osetija na Kavkazu – rekao je u intervjuu za ruski Sputnjik Anatolij Bibilov, predsjednik proruske paradržavne tvorevine koja se nalazi na teritoriji Gruzije, a koju niko, osim ruskih vlasti i njima bliskih režima ne priznaje.
Iako, kako kaže Sputnjik, Bibilov ne putuje često izvan svoje (para)države, on je u siječnju 2018. godine došao na obilježavanje dana Republike Srpske kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.
– Faktički se ispostavilo da je istorija osnivanja Republike Srpske i Južne Osetije istovjetna. A to se čak i dešavalo u istom historijskom trenutku. To jest, to je raspad SSSR-a, odnosno raspad Jugoslavije, to su ratovi, borba za nacionalni identitet, za sopstvenu slobodu, to je momenat opredeljenja kuda narod želi dalje. To su sve povijesne periode koji su apsolutno povezani, faktički imamo istu godinu rođenja, blizanci smo. Nas povezuje i pravoslavlje, prijateljski odnosi sa Ruskom Federacijom, kao i sa Srbijom. Zato se sve složilo i to bi moralo, uvjeren sam, da od nas da napravim pouzdane prijatelje i partnere. Mislim da se to može ostvariti – kazao je Bibilov u “ekskluzivnom” intervjuu za Sputnjik, medij koji sarađuje sa vladom Ruske Federacije.
Bibilov je tada kazao da je došao u Republiku Srpsku, a ne u Bosnu i Hercegovinu.
Sergej Lavrov – čovjek koji je volio Dodika i Čovića
– Danas je u Republici Srpskoj, sutra ide u posjetu Bosni i Hercegovini – kazao je Milorad Dodik nakon što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, 14. decembra 2020. godine, posjetu Bosni i Hercegovini u Istočnom Sarajevu, na teritoriji entiteta Republika Srpska .
– Daytonski sporazum je osnova i temelj za funkcioniranje BiH i nema alternativu, izričit je bio Lavrov, čime je jasno dao do znanja da će se suprotstaviti najavama o Daytonu 2, istaknuvši da “rušenje i revizija Daytona može izazvati najozbiljnije posljedice i implikacije – indirektno je zaprijetio ruski ministar vanjskih poslova nakon sastanka sa Dodikom.
Iste večeri Lavrov se u Sarajevu, van institucija BiH, susreo i sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, koji je početkom iste, 2020. godine boravio u službenoj posjeti Moskvi gdje je kazao kako je ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini malo i da bi trebao biti značajniji.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u posljednjih dvanaest mjeseci najmanje se tri puta razgovarao s Miloradom Dodikom. Svaki put je dao bezrezervnu podršku lideru SNSD-a i članu Predsjedništva BiH iz Republike Srpske.
Valentina Matvijenko – Rat u BiH građanski, pravosuđe BiH nije u Dejtonu
U aprilu 2018. godine u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini boravila je predsjednica Vijeća Federalne skupštine Ruske Federacije Valentina Matvijenko, političarka koju smatraju najmoćnijim osobama u Ruskoj Federaciji.
– U BiH je bio građanski rat – kazala je Matvijenko u obraćanju delegatima Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Ona je u Parlamentu Bosne i Hercegovine kazala da „Ruska Federacija smatra da treba prestruktuirati Ustavni sud BiH i da se Sud BiH i Tužilaštvo ne pominju u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Ove teze ruske službenice danas koriste Milorada Dodika koji je započeo proces „vraćanja nadležnosti“ u Republici Srpskoj, tvrdeći da pravosudne institucije BiH nisu definirane Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nakon što je posjetila Bosnu i Hercegovinu, Matvijenko je u Moskvi pozvao lidera Hrvatske demokratske zajednice Dragana Čovića. U veljači 2020. godine Čović boravi u Moskvi gdje je na konferenciji za medije koju je održao Valentinom Matvijenkom izjavio da se na ovaj način poboljšava bilateralni odnosi Ruske Federacije i BiH. Prije samoga poljaka u Moskvu, Čović je dao intervju za „Rossiyske Gazete“.
– Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju privilegija ima partnera Ruske Federacije, želi proširiti sveobuhvatnu suradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje – kazao je Čović .
Od 2017. godine Dragan Čović i kadrovi HDZ-a gaje dobre odnose sa Ruskom Federacijom, bivši ruski ambasador u BiH Petr Ivancov je u intervjuu za HDZ-u blizak Večernji list izjavio da je nužno riješiti „hrvatsko pitanje u BiH“.
Ruska ambasada podržava Milana Tegeltiju i Gordanu Tadića
Nakon što je u junu prošle godine Vijeće za implementaciju mira (PIC) pozvalo na nužnu reformu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, reagiralo je Ambasada Ruske Federacije koja je „izuzela svoje mišljenje“, a pod pružila otvorenu podršku VSTV-u i Tužilaštvu BiH kojim su , u tom trenutku, rukovodili Milan Tegeltija i Gordana Tadić.
– Upravni odbor PIC-a primio je k znanju potrebu da se izvrši reforma Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kako bi se riješila pitanja sukoba interesa i druga pitanja vezana za integritet, ojačala neovisnost, disciplinsku i profesionalnu odgovornost i omogućila pravne lijekove protiv odluka VSTV-a, pozivajući sve organe vlasti da što prije osiguraju donošenje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u – glasilo je saopćenje PIC-a.
Nekoliko sati kasnije, 3. lipnja 2020. Godine, Ambasada Ruske Federacije izdala je saopćenje kojim je podržala VSTV i pravosuđe.
– Ambasada Rusije sa zabrinutošću prati razvijanje situacije u oblasti pravosuđa, posebno u kontekstu nedavnih dešavanja u Federaciji BiH. Istovremeno smatra neprihvatljivim pokušaje vršenja političkog pritiska na organe suda i tužilaštva, kojima mora biti osigurana mogućnost nezavisne, nepristrane i profesionalne djelatnosti u skladu sa zakonom. Slučajevi prijetnje sudskim i tužiteljskim radnicima moraju biti ozbiljno shvaćeni i hitno procesuirani – saopćeno je iz Ambasade Ruske Federacije, čiji je bivši šef Petr Ivancov, službeno se susreo s tadašnjim glavnim tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić.
Prijetnje Bosne i Hercegovine zbog NATO-a i podrške Miloradu Dodiku
Dan nakon što je konstituisana Komisija Bosne i Hercegovine za saradnju s NATO-om, Ambasada Ruske federacije u BiH poslala je uspoređivanje bh. vlastima da će “u slučaju praktičnog približavanja BiH NATO-u, Rusija morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”.
– Pozivamo prijatelje u BiH da dobro razmisle, da izvažu sve “za” i “protiv”, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od kosenzusa o ovom pitanju – upozorila je ambasada Ruske Federacije u martu ove godine .
Igor Kalabuhov, aktualni ruski ambasador u BiH, gostujući nedavno na BHRT-u, kazao je da ne vidi ništa sporno u potezima čelnika Republike Srpske koji stoji da brojna pitanja koja su u nadležnosti BiH vrate na taj entitet.
– To je stvar političara, stvar demokratskih odluka i ako do realizacije te ideje dođe u dijalogu, onda će se Ruska Federacija podržati – rekao je Kalabuhov, stavljajući se, tako, na stranu čelnika Republike Srpske koji žele nove “balkanske međe” o kojima su, u svojim ispovijestima, govorili ruski dobrovoljci koji su ratovali devdesetih godina u okviru vojske Republike Srpske i pod komandom ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića.