Ukoliko u praksi Republika Srpska krene u uknjižbu nepokretne imovine, to bi značilo direktno kršenje Odluke visokog predstavnika.
Visoki predstavnik u tom slučaju može reagovati ponovno shodno Bonskim ovlastima, koje eventualno mogu podrazumijevati smjene, zabrane političkog djelovanja, kandidovanja, kao što je bio slučaj u prethodim godinama (smjena Dragana Kalinića s pozicije predsjednika Narodne skupštine RS; smjena Mirka Šarovića s pozicije predsjednika SDS; smjena Edhema Bičakčića s pozicije direktora Elektroprivrede; smjena Dragana Čovića s mjesta člana Predsjedništva BiH).
Upitan da li će djelovati ponovo ako se Republika Srpska ogluši o njegovu Odluku, visoki predstavnik maloprije za N1 odgovara:
-Ja nisam vrhovni sudija za to postoje institucije u BiH i samo se treba pogledati u Krivični zakon i vidjeti koje su posljedice ako se donesu odluke koje pravno nisu utemeljene. To je tema kojom moraju da se bave organi u BiH. Što se tiče mog djelovanja ponovo, ja ne mogu ništa ni da najavim ali ni da isključim.
Visoki predstavnik svoje ovlasti crpi iz, između ostalog Anexa 10, Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, u kojem se, između ostalog kaže kako je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma. Osim toga, prostor za djelovanje daju mu i Bonske ovlasti:
XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”.
Na dan kada je saopštavao Odluku, Christian Schmidt je izjavio i sljedeće:
-Svi oni koji se ogluše o moju Odluku snosit će pravne posljedice, i kada je riječ o ličnoj odgovornosti i kada je riječ o transakcijama.
Što znači, uz direktno kršenje Odluke visokog predstavnika, politički zvaničnici Republike Srpske, službenici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, suočili bi se s mogućim kršenjem ranijih odluka Ustavnog suda BiH kojima se utvrđuje da je država BiH titular državne imovine:
(13. jula 2012. godine Ustavni sud BiH donio odluku u predmetu br. U-1/11, kojom je utvrdio da je država Bosna i Hercegovina titular državne imovine te da isključiva nadležnost države BiH, tj. Parlamentarne skupštine BiH da reguliše pitanje državne imovine proizilazi iz člana I(1), člana III(3)(b) i člana IV(4)(e) Ustava BiH; Odluke Ustavnog suda BiH koje se odnse na poljoprivredno zemljište (U-8/19), rijeke i vode (U-9/19) i šume i šumsko zemljište (U-4/21))
U ovom slučaju riječ bi bila o krivičnoj odgovornosti, shodno članu 239. Krivičnog zakona BiH (Neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava), koji kaže:
Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Pojedini smatraju, kako u slučaju direktne primjerene entitetskog zakona o imovini, treba reagovati i Pravobranilaštvo BiH, koje shodno nadležnostima propisanim Zakonom vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine.
Osim toga, pojedini bi mogli biti i krivično gonjeni shodno odredbama Krivičnog zakona Republike Srpske, a odnosi se na “zloupotrebu službenog položaja”.
Upitali smo pojedinačno katastarske urede u Republici Srpskoj o eventualnom sprovođenju suspendovanog entitetskog zakona na terenu, većina nije odgovorila, pojedini se proglasili nenadležnim da odgovaraju, a iz Područne jedinice Zvornik pišu:
-Područna jedinica Zvornik nije zaprimila nikakav zahtjev vezan za postupanje po odredbama Zakona o nepokretnoj imovini RS, niti je po službenoj dužnosti provodila bilo kakve postupke vezane za provođenje ovog Zakona“
Stručnjaci ustavnog prava tvrde da bi proces uknjižbe u RS značio kršenje naloga visokog predstavnika, što bi značilo antidejtonsko djelovanje. Protiv osoba koje budu to radile visoki predstavnik bi mogao donositi individualne odluke, a mogli bi biti suočeni s opasanošću od pokretanja krivičnih postupaka putem domaćih organa gonjeni zbog zloupotrebe ovlasti protivno nalogu visokog predstavnika. Republika Srpska bi mogla doći pod dalje sankcije međunarodne zajednice, ne samo individualne nego i kolektive (sankcije entitetu). Građani kolateralna šteta ali bi snosili i dio odgovornosti jer biraju takve političare.