Vladajuće političke elite nas umjesto ka EU uspješno guraju nazad ka devedesetim. Okupirali su javni prostor zapaljivom retorikom i proizvodnjom afera čime se skreće pažnja sa poskupljenja koja nam garantuju ratnu perspektivu u kojoj je život bio najjeftiniji. Jalovi inspekcijski nadzori nisu spriječili poskupljenje ulja koje je sada mnogo skuplje od benzina kojem je bilo zamjena u ratu za vožnju automobila. Poskupile su i druge životne namirnice, šećer, meso….a već sada je izvjesno da uskoro slijedi i poskupljenje hljeba. Od one narodne u BiH će ostati samo „neka ima igara“.
Objektivno čini se kako trenutno samo cijene „divljaju“ više od domaćih političara. Njihova bahatost ide toliko daleko da se osim ignorisanja stvarnih životnih problema bukvalno iživljavaju nad onima od čijeg novca oni još uvijek dobro žive.
Tako Vlada FBiH nema prijedlog za povećanje minimalne plaće, ostavljajući da se oko toga glođu sindikati i poslodavci. Prve je vlast ranije posvađala, a druge još uvijek uspješno koristi u svoje svrhe iako im nikada nije realizovala obećano rasterećenje troškova rada. U RS-u su otišli i korak dalje pa iz SNSD-a šalju stranačke upitnike radnicima. Njima se želi povećati pritisak na one koji sve sigurnije okreću leđa vladajućoj garnituri koja još jedino uspješno proizvodi afere. U tim upitnicima SNSD pita anketirane „šta im je potrebno“. Bilo bi tužno da nije žalosno jer to više podsjeća na mito kojim se privlače novi članovi, nego na ozbiljnu vlast koja je izabrana da rješava probleme i brine o standardu građana.
Najbolja slika odnosa vlasti prema svojim građanima su kolone kamiona sa robom poljoprivrednih proizvođača koja truli na granici sa Hrvatskom. Tamo su kamioni iz oba entiteta i umjesto da se brinu o njima naši političari su nas posljednjih dana zabavljali podrškom i osudama turističke posjete našoj zemlji od strane predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Niko nije ni pomislio da Hrvatskoj uzvrati istom mjerom, a boljelo bi ih jer je njima BiH jedno od važnijih tržišta. Što bi, bar dok želudac prosječnog stanovnika BiH pristaje da se hrani nacionalizmom i aferama koje nisu ništa drugo nego kosti oko kojih i gladni mogu da se glođu.